Začarana Močvara: Kralj, knjaz, izbrisani i Rosa Luxemburg

    240

    Začarana Močvara: Novi odmetnici

    30Kn
    Datum i vrijeme: Četvrtak, 5.10.2017. @ 22:00
    Mjesto održavanja: Močvara Zagreb , Trnjanski nasip bb

    U najavi za večer Začarane Močvare stajalo je da je ovo večer SHS. Doduše, kad nastupa duo iz Slovenije i hrvatsko-srpski duo s bubnjarom, ovakve asocijacije su neizbježne.

    Prvi na sceni se ukazao Miloš Zubac, novosadski pjesnik, književnik i kantautor, čovjek sugestivne boje glasa koji ulijeva ozbiljnost. Zubac trenutno radi s Tomom Zorićem iz, nadam se privremeno, usnulog Olovnog plesa. Zorić i Zubac su surađivali na albumu “Male pesme za Draganu”, obiteljskom djelu posvećenom Zupčevoj pokojnoj majci Dragani, na kojem je autor stihova Milošev otac Pero Zubac, inače također pjesnik. Na sceni im se pridružio bubnjar Olovnog plesa Bojan Rađenović. Kombinacija električne, akustične gitare i bubnjeva je dala oštar i minimalistički zvuk. “Nostalgija”, “Nema nas više” i druge pjesme su u njihovoj interpretaciji djelovale kao razgovor srodnih duša u kojem obojica imaju što za reći i obojica žele čuti onog drugog.

    foto: Nina Romić

    U polaritetu knjaza (Miloša) i kralja (Tomislava), Zubac je ekstrovertiraniji i komunikativniji, a Tomislav je svojom gitarom dodavao boje sumornosti. Iako je muzički stil koji momci izvode americana, oni ni u jednom momentu nisu ostavljali dojam da nekog kopiraju. Muzika i stihovi su izvirali iz njih. Za kraj su svirali pjesmu “Šaman” na kojoj im se pridružio kolega Ivan Škrabe. Ovakva je kombinacija djelovala kao da su na sceni reinkarnirani Glenn Frey, Gram Parsons, Gene Clark, te se dobro provode – to se zove kemija, ‘svjetska, a naša’.

    Muziku podržava

    Nakon Miloša i Tome slijedilo je nešto drugačije. Slovenski duo sastavljen od kantautorice Katarine Juvančić i gitarista Dejana Lapanje izvodi mirne i tihe, ali često uznemirujuće folk pjesme nadahnute herojima, hrabrim ljudima koje vode ideali o jednakosti svih ljudi, a ne elementi iz sfere materijalnog. Junaci Katarininih pjesama su uglavnom osobe koji se ne boje osuda okoline jer su sigurne da rade pravu stvar. S druge strane, Juvančič i Lapanja se ne libe pjevati o manje lijepim dijelovima slovenske povijesti (izbrisani). Pjesme su joj inspirirane uglavnom britanskim folkom, kao da su Katarina i Dejan u tinejdžerskoj dobi lijepili postere Fairport Convention na zidu. Katarina je pjevala i o Rosi Luxemburg, koja je nedaleko od Močvare u neko sretnije vrijeme imala svoju ulicu , a u obradi “Crow on the Craddle” Dejan je pokazao svu raskoš gitarističkog umijeća, kako se sve može delikatnim pikanjem graditi atmosfera.

    foto: Nina Romić

    Na pjesmi “Svi su sveci beli, samo je moj zeleni” pridružio Miloš joj se, a nakon što je najavila pjesmu “Ta mašina ubija fašiste”, dodala je “moramo je pjevati jer nisu svi mrtvi”. Bojan Rađenović se pridružio na bubnjevima. Večer je zaključena u revijalnom tonu, na sceni se ukazao kompletan ansambl, sastavljen od članova neformalne skupine Novi odmetnici, bili su tu Nina Romić, Miloš, Tomo, Bojan i Stipe iz Olovnog plesa, Ivan Škrabe i još poneko čije ime nisam uspio dovoljno brzo zapisati i dovoljno dobro zapamtiti.

    Bila je ovo kultna večer, s manje ljudi nego kad tamo nastupa Hladno pivo, ali svi koji su došli – ostali su počašćeni nesvakidašnje lijepim glazbenim recitalima.

     

    Muziku podržava
    Stisni