WIBG: Garažne distorzije u Močvari

    538

    Pod pokroviteljstvom Beat Cityja i WolfBad Squada, zagrebačka Močvara na radni je utorak svjedočila garažnom-punk gigu na koji se, unatoč kasnoj satnici usred radnog tjedna, sjatila čitava svita ljudi. Spomenuta je svita ljudi zatim do zadnjeg mjesta napunila predvorje velike dvorane u Močvari, što je, za ovakvu vrstu svirke, rijetkost, ali i ugodno iznenađenje.

    U tematskom gulašu u kojem su se miješali punk, surf rock i psihodelija, Močvaru su posjetila dva benda. Zagrebački The Degs i WIBG iz daleke nam Amerike, točnije Portlanda.

    foto: Martin Tisanić

    Za The Degs, inače domaće dečke iz Kustošije, na prvi pogled nikad ne biste rekli da su lokalan bend. Svojom online prezentacijom i glazbom na engleskom iskazuju svoja stremljenja prema međunarodnoj publici, a na prvu bi ih svrstali u neki provincijalni britanski bend. Sviraju poprilično izravan staroškolski punk s natruhama indie garažnog rocka, odfrlje fuzz na gitarama i sve to zajedno funkcionira. Zahvaljujući snažnoj ritam sekciji i jednostavnim aranžmanima pjesama, The Degs odiše određenom moći i autentičnosti koja se rijetko nalazi u mlađim bendovima na sceni. Kao svojevrstan hommage svojim idolima, usred setliste ubacili su i cover Termita i odsvirali “Vjernog Psa”. Iako bi im se dalo prigovoriti kako unutar svojeg žanra ne istražuju dovoljno da bi stvorili pretjerano prepoznatljiv vlastiti zvuk, glazba koju sviraju vrlo je konkretna i izravna. Odaje dojam da znaju što žele, kamo idu, i kako će to postići. Kada sazriju unutar ovoga što trenutno rade, od njih bi se mogle očekivati velike stvari.

    foto: Martin Tisanić
    Muziku podržava

    Malo iza 23 sata na pozornicu je stupio headliner ove male gaže, portlandski WIBG (ex-Wooden Indian Burial Ground). Očekivajući još malo slične glazbe, zajedno s ostatkom Močvare ugodno sam se oduševio kada je WIBG od prvog takta odaslao toliku količinu nervozne energije iz svoje surf-rock inspirirane ritam sekcije da su i zadnji redovi morali početi kimati glavom. Iako smo zbog spomena psihodelije očekivali i lakše, opuštenije sekcije, ovdje je taj pojam iskorišten samo u pogledu vremenskim mjera ritam sekcije i podivljalih riffova koji ne prate nikakve konvencije garažnog rocka. Skoro svaki riff predvodi maštovit i zanimljiv aranžman koji nikad ne dosadi, a zbog fantastičnog para ruku iza bubnjeva čitava stvar poprima još veće razmjere čiste kvalitete. Iz pjesme u pjesmu i s par šaljivih čavrljanja s publikom, momci iz Portlanda samo su uspjeli pridobiti publiku da traže još. I oni su, kao The Degs, odsvirali cover kao posvetu svojim idolima, pa su prisutni imali priliku čuti i cover američkog punk benda Dead Moon, također iz Portlanda, kada su momci odsvirali “Walking On My Grave”.

    foto: Martin Tisanić

    Stvoreni za ovako male prostore nalik garažama, WIBG je jedan od onih bendova koji svirkom uživo, brzinom i tehnikom uspijevaju zadiviti i prosječnog slušatelja. Vrhunski usvirani, u stanju su stvoriti užarenu atmosferu iz bilo koje situacije. Što se pak tiče ljudi koji su ovaj utorak odlučili ostati kod kuće – svi radimo ujutro, ali ponekad se treba žrtvovati. U ovome slučaju, zasigurno nitko iz publike to nije požalio.

    0 Shares
    Muziku podržava