Pod pokroviteljstvom Beat Cityja i WolfBad Squada, zagrebačka Močvara na radni je utorak svjedočila garažnom-punk gigu na koji se, unatoč kasnoj satnici usred radnog tjedna, sjatila čitava svita ljudi. Spomenuta je svita ljudi zatim do zadnjeg mjesta napunila predvorje velike dvorane u Močvari, što je, za ovakvu vrstu svirke, rijetkost, ali i ugodno iznenađenje.
U tematskom gulašu u kojem su se miješali punk, surf rock i psihodelija, Močvaru su posjetila dva benda. Zagrebački The Degs i WIBG iz daleke nam Amerike, točnije Portlanda.
Za The Degs, inače domaće dečke iz Kustošije, na prvi pogled nikad ne biste rekli da su lokalan bend. Svojom online prezentacijom i glazbom na engleskom iskazuju svoja stremljenja prema međunarodnoj publici, a na prvu bi ih svrstali u neki provincijalni britanski bend. Sviraju poprilično izravan staroškolski punk s natruhama indie garažnog rocka, odfrlje fuzz na gitarama i sve to zajedno funkcionira. Zahvaljujući snažnoj ritam sekciji i jednostavnim aranžmanima pjesama, The Degs odiše određenom moći i autentičnosti koja se rijetko nalazi u mlađim bendovima na sceni. Kao svojevrstan hommage svojim idolima, usred setliste ubacili su i cover Termita i odsvirali “Vjernog Psa”. Iako bi im se dalo prigovoriti kako unutar svojeg žanra ne istražuju dovoljno da bi stvorili pretjerano prepoznatljiv vlastiti zvuk, glazba koju sviraju vrlo je konkretna i izravna. Odaje dojam da znaju što žele, kamo idu, i kako će to postići. Kada sazriju unutar ovoga što trenutno rade, od njih bi se mogle očekivati velike stvari.
Malo iza 23 sata na pozornicu je stupio headliner ove male gaže, portlandski WIBG (ex-Wooden Indian Burial Ground). Očekivajući još malo slične glazbe, zajedno s ostatkom Močvare ugodno sam se oduševio kada je WIBG od prvog takta odaslao toliku količinu nervozne energije iz svoje surf-rock inspirirane ritam sekcije da su i zadnji redovi morali početi kimati glavom. Iako smo zbog spomena psihodelije očekivali i lakše, opuštenije sekcije, ovdje je taj pojam iskorišten samo u pogledu vremenskim mjera ritam sekcije i podivljalih riffova koji ne prate nikakve konvencije garažnog rocka. Skoro svaki riff predvodi maštovit i zanimljiv aranžman koji nikad ne dosadi, a zbog fantastičnog para ruku iza bubnjeva čitava stvar poprima još veće razmjere čiste kvalitete. Iz pjesme u pjesmu i s par šaljivih čavrljanja s publikom, momci iz Portlanda samo su uspjeli pridobiti publiku da traže još. I oni su, kao The Degs, odsvirali cover kao posvetu svojim idolima, pa su prisutni imali priliku čuti i cover američkog punk benda Dead Moon, također iz Portlanda, kada su momci odsvirali “Walking On My Grave”.
Stvoreni za ovako male prostore nalik garažama, WIBG je jedan od onih bendova koji svirkom uživo, brzinom i tehnikom uspijevaju zadiviti i prosječnog slušatelja. Vrhunski usvirani, u stanju su stvoriti užarenu atmosferu iz bilo koje situacije. Što se pak tiče ljudi koji su ovaj utorak odlučili ostati kod kuće – svi radimo ujutro, ali ponekad se treba žrtvovati. U ovome slučaju, zasigurno nitko iz publike to nije požalio.