Justin Bieber + The Knocks + MiC Lowry
Prometni kolaps, roditelji iskrcavaju klince i produžuju dalje, kombiji s austrijskim, rumunjskim, bugarskim, slovenskim, mađarskim, srpskim i svim ostalim mogućim tablicama iskrcavaju vojske fanova koji se u rijekama slijevaju prema ulazu u Arenu.
Na ulazu vriskovi uzbuđenja, transparenti svih veličina, napuštene dekice fanova koji su čekali na ulaz od jutarnjih sati. Ovo može značiti samo jedno – Justin Bieber je u gradu!
A brojke, voljeli ga ili ne, jasno pokazuju da je ovaj 22-godišnji Kanađanin najveća pop zvijezda današnjice te je to i dokazao koncertom za koji se po društvenim medijima vapilo za ulaznicu više. Prije ulaska u Arenu, pogled mi bježi na pedesetak kamiona i autobusa sa zatamljenim staklima zaduženih za prijevoz preko 150 članova tima i preko 100 tona tehničke opreme koja uključuje više od 100 kilometara kablova i žica za pozornicu koju je 300-ak ljudi (ne uključujući onih 150) postavilo i rastavilo u samo jednom danu.
Večer je počela s EDM dvojcem The Knocks, koji su svojom dance orijentiranom elektronikom unijeli dašak njujorških klubova u Arenu, ali već nabrijana publiku, većinom djevojke i žene koje bi vrištale na svaku naznaku da bi se Bieber mogao pojaviti, dvojac nije previše zanimao. A kad se pojavio on, lebdeći zrakom u staklenoj kocki po kojoj je ispisivao poruke markerom, zaglušujuće vrištanje nije prestajalo. Scena gdje jedna djevojka u ranim dvadesetima roni suze podsjeća na nastupe The Beatlesa gdje su žene padale u nesvijest kad bi oni izlazili na pozornicu.
Produkcija koncerta, koji je trajao oko dva sata, izuzev možda “The Walla” Rogera Watersa, bila je jedna od najimpresivnijih koje sam ikada vidio. Justin je svirao bubnjeve na platformi koja se izdigla visoko iznad pozornice, letio je u kavezu obloženim LED svjetlima dok se u jednom trenutku spustila viseća platforma s trampolinom u sredini na kojoj su brojni plesači izvodili raznorazne vratolomije desetak metara iznad publike.
Na pozornici od dva ‘kata s pregršt LED displejeva se isprofiliralo 30-ak plesača koji su izvodili raznorazne vratolomije uz pratnju pirotehnike, dima i umjetne kiše te najširi spektar boja i svjetala, dok su se u pozadini izmjenjivale slike, spotovi i animacije koje su varirale od Michelangelovog Davida do Justina našminkanog u maniri Marilyn Monroe.
No gotovo u mraku iza Justina, prateći bend je zaokupio svu moju pozornost. Bubnjar Devon Taylor koji već godinama prati najveće glazbene zvijezde za bubnjevima izvodio je čarolije koje su me natjerale da nekoliko puta samog sebe uhvatim kako se smješkam i vrtim glavom u nevjerici. Slušati ga bio je melem za uši zbog odličnog razglasa.
Koncert se pokazao kao ‘rollercoaster’ žanrova, jer bilo je tu stvarno svega – od harmoniziranih hard rock solaža gitarista Juliana Michaela u maniri Whitesnakea, tipičnog pop-rocka i R’n’B-a do fusiona, reggaeton, funka, trapa i hiphopa – bend je sve to vrhunski ispratio.
A Justin? Justin je malo plesao, malo pjevao, malo puštao playback da pjeva umjesto njega, letio u kavezima te svirao bubnjeve, gitaru i klavir. Djevojke i mladići su vrištali no nisam se mogao oteti dojmu da je tijekom cijelog spektakla Justin samo odrađivao svoj posao i ništa više. Svoj akustični dio koncerta, sjedeći na velvet kauču svirajući gitaru glazbeno je odradio besprijekorno, no nekako mi je falilo njegove iskrenosti i emocije u izvedbama. Čak i kad je ponavljao svoju mantru da svi mi imamo svrhu (eng. purpose) što je i ime turneje, činilo mi se da je to samo dio jako dobro izvježbanog scenarija.
Iako je primio nekoliko pitanja iz publike, imam dojam da su ga blesava pitanja poput “Mogu li te zagrliti” ili “Otpjevaj nam ovu stvar” samo iznervirala. Bez obzira na to, na njih pristojno odgovarao, a meni je kroz glavu samo prolazila misao da svi ti leteći kavezi nisu možda samo metafora za ono kako je sam sebe jednom nazvao, iznerviran histeričnim fanovima – životinja u zološkom vrtu.
Životinja koja vrti milijarde dolara, hrani na tisuće usta i tjera milijune ljudi u histeriju i trans. Veliki je to teret sa 22 godine, te mu na tome nimalo ne zavidim.
