Vök + Side Project
Mali pogon Tvornice kulture jučer je ugostio perspektivan mladi bend Vök. Ovaj dream pop/indie/electronica trio okupio se ne tako davne 2013. godine, kada je sasvim opravdano osvojio prvo mjesto na islandskom sučeljavanju glazbenika, poznatom pod nazivom Músíktilraunir.
Prije nego što je publika imala priliku poslušati kako uživo zvuči “Figure”, njihov album prvijenac, pozornicu Malog pogona zauzeli su Side Project, duo koji je već nekoliko godina na domaćoj sceni afirmiran kao jedan od najkvalitetnijih predstavnika dream popa i elektronike. Njihova izvedba, koja je trajala tridesetak minuta, pokazala se kao idealna uvertira u samu večer. Luka i Anja zagrijali su publiku svojim minimalističkim zvukom popraćenim impresivnim vokalnim izvedbama. Jednostavno rečeno, dokazali su da se njihov album “Lonely Boys” nije bez razloga našao na mnogim top listama najboljih prošlogodišnjih domaćih izdanja.
Dvadesetak minuta nakon Side Projecta pozornicu su zauzeli stalni članovi Vöka – Margrét, Andri, Einar i Gudrun, koja za live potrebe svira gitaru i bass. Islanđani su nastup otvorili energičnom izvedbom pjesme “Breaking Bones”. U samom je startu ovaj bend pokazao da je riječ o glazbenicima koji posvećuju pažnju i najmanjim detaljima; usklađena crna odjeća, nastup pun samopouzdanja, karizma, razmjena energije s publikom… ovaj bend ima sve što je potrebno da prisutne uvuče u svoj svijet od prvog do zadnjeg odsviranog tona.
Nimalo me ne čudi da je svaka pjesma po svom završetku popraćena glasnim pljeskom i uzvicima. Najviše je pažnje bez sumnje dobila Margrét, jedini vokal Vöka. U današnje vrijeme, kad nije rijetkost da se bendovi ovog žanra oslanjaju na matrice i razne efekte pomoću kojih vokali zvuče dobro uživo, veliko je osvježenje imati priliku uživo vidjeti bend čiji pjevač/pjevačica odstupa od spomenutih pomagala i istovremeno uspjeva zvučati skoro kao i na studijskim snimkama. Nepunih petnaestak minuta nakon početka koncerta ovi mladi Islanđani odsvirali su “Waiting”, pjesmu koja se nije našla na njihovom albumu, ali koja je, sudeći po streaming statistici, trenutno najveći hit ovog benda. Ono što me iznenadilo je da je izvedba spomenute pjesme po pitanju energije možda bila i najslabija točka te večeri.
Iduća na njihovom repertoaru, “Figure”, bila je idealan pokazatelj njihove kvalitete. Naizgled jednostavan beat i groove na bassu savršeno su se stopili s atmosferičnom minimalisitčkom gitarskom dionicom utopljenom u reverb. Ako je netko pomislio da su odavno prošli dani kad je gitara prestala imati bitnu ulogu u elektroničkoj glazbi – itekako se prevario. Pjesma “Show Me” donijela je osvježenje u zvuku, Andri je u ruke uzeo saksofon i u tom se trenutku jasno mogao raspoznati utjecaj electronica veterana poput Everything but the Girl i Air. Nakratko smo imali priliku zaploviti i u R’n’B vode zahvaljujući odličnoj “Don’t Let Me Go”. Nakon umirujuće “Waterfall”, koncertni dio večeri završio je odličnom izvedbom pjesme “Before”, koja se prije tri godine našla na EP-ju “Tension”.
Vök su jučerašnjim koncertom dokazali da nisu jedan od onih bendova oko kojih se neopravdano diže hype. Istina, ne radi se o bendu koji trenutno ima nekoliko hitova koji odskaču od ostatka diskografije, već je riječ o bendu koji ima jasno zacrtan cilj; stvarati pjesme koje zajedno čine smislenu cjelinu, atmosferičan, izravan i iskren dream pop koji svojom energijom publiku vodi u neku drugu dimenziju, dimenziju koju su tek počeli istraživati.
Setlista:
1. Breakin Bones
2. BTO
3. Waiting
4. Figure
5. Polar
6. Show me
7. Við Vökum
8. If I was
9. Don’t let me go
10. Tension
11. Circles
12. Floating
13. Waterfall
14. Before
