Možda starim (naravno da starim), ali nekako su mi nedjeljni ciklusi u Zelenoj dvorani postali sve bolji način za potrošiti nedjeljno popodne. Koncertić u 18h, sve traje do 20h, pa laganini doma na počinak.
Ovom zgodom u nedjelju su nas pohodila dva akustična izvođača koji se poprilično razlikuju, a opet je bilo sve koherentno i zabavno, prije svega opuštajuće i simpatično. Nastupali su Dječak iz vode i portlandski kantautor Bart Budwig.
Koncert je otvorio Dječak iz vode. Nekad je to bio alias za Edina Džambića, a sad sve veću ulogu igra i njegova životna suputnica Ljubica koja svira klavijature, pjeva back vokale, a na nekoliko pjesama je i ‘oduzela’ mikrofon Edinu, pa je i sama otpjevala pjesme u cijelosti (ako sam dobro zapamtio, dogodilo se to u dvije pjesme).
Ipak, Dječak iz vode jest Edin jer kroz sve pjesme smo lako mogli vidjeti kako i najsitnije detalje za motivaciju može pretočiti u jake tekstove o trenutnom stanju nacije koju politika jebe u zdrav mozak. Upravo iz tog razloga je i nedjeljni nastup simbolično prozvan “Lex Agrokor“. Osim jakih pjesama, kroz nastup se dala osjetiti i ta bosanska duhovitost glavnog aktera koji zna pogoditi štos kad je potrebno malo zabaviti publiku.
Prvih pet-šest pjesama je odsvirano na električnoj gitari, potom se Edin prebacio na akustnjaru ‘koja je malo stara i možda zahrđala’. U oba djela, Dječak iz vode je pružio sliku i priliku situacije koja nas okružuje, a ta iskrenost i direktnost može se osjetiti u bilo kojoj državi u regiji.
Prije koncerta, Bart mi je djelovao kao neki robijaš koji je pobjegao iz strogo čuvanog zatvora gdje se godinama nije brijao i sad skuplja pare svirajući posvuda, samo da može pobjeći što je dalje moguće. Izgled zna prevariti jer Bart je jedno od najsimaptičnijih stvorenja koje je pohodilo Zelenu dvoranu.
Dečko dolazi iz okolice Portlanda, pa ne čudi njegov izgled drvosječe, ali kad uzme gitaru u ruke i zahihoće, jasno je da se radi o malenom dječarcu koji uživa u tome što radi. Rekao nam je da ima 30 godina i da dolazi iz obitelji u kojoj je religija mnogo toga odlučivala, ali na njemu se to ne osjeća jer se ponaša kao bezbrižni momak u osvajanju svijeta.
Njegove pjesme su većinom ljubavne tematike, pa smo tako u uvodima dobili i nekoliko skica iz njegovog života o tome kako su pojedine pjesme nastajale, te se gotovo cijelo vrijeme smješkao kao da se pri tome prisjeća svojih prvih ljubavi.
Osim autorskih stvari u kojima je dobrim dijelom predstavio album “Paint By Numbers Jesus” koji je izašao pred nekoliko dana (točnije na ‘prvi april’), Bart je uspio i ugurati par covera i to pjesama koje mu mnogo znače. Tako smo dobili jedan zabavni nastup s pregršt dobrih momenata, tako da smo na kraju svi zajedno zapjevali refren pjesme u kojoj su psi zapravo krave (krave su još jedan motiv kojeg često koristi u pjesmama).
I dok gitara Dječaka iz vode generalno proizvodi mračne i sumorne tonove, Bartova gitara je našpanana na veselje i ljubav, idealna za nedjeljno popodne, pa uopće ne čudi da smo svi postali jedno, odnosno prateći bend portlandskog kantautora koji podsjeća na Grizzly Adamsa, a spaja country i folk kao najveći maheri žanra.
Smiješak i pozitiva pobjeđuju sve, a Bart se pokazao kao jedan veliki pobjednik, te se nadam da ću ga imati prilike uskoro ponovno gledati jer je teško odoljeti tako šarmantnom nastupu i izvedbi vlastitih (i tuđih) pjesama.
Bilo je pomalo čudnovato što su oba muška izvođača imali bradu, ali je i dobar dio muške publike prošetao ono što je tijekom zime uzgojio, pa stoga ispada da je nedjelja bila ‘muška’. Ipak, nije to baš tako. Oba izvođača, svaki na svoj način, predstavili su svoju verziju akustike, a da se u njoj moglo uživati, to uopće nije bilo sporno.
