Toto u Zagrebu: Vrlo uvjerljiv povratak u 1986.

“Čovječe, ovo je stvarno rasprodano”, bila je prva i ne nužno najpametnija misao koja mi se otela tijekom nastupa grupe Toto koja je već na početku (druga po redu “Hold the Line” je u trenu smlavila publiku, bolje nego Zdravko Čolić koji ju je prepjevao u “Oktobar je, počinje sezona kiša”). U Maloj dvorani Doma sportova Toto je održao izvrstan koncert, i postavlja se pitanje zašto nije išao u Veliku dvoranu. Bilo bi logično – europski prvak Cibona tamo igra svoje utakmice, pa bi možda takav prostor još više odgovarao aktualnom američkom rock prvaku – Totu.

No, ponajbolji svjetski rock sastav je u cca dva i pol sata ponudio vrijednu edukaciju za ovdašnje rock zvijezde i očekujemo da će naše vedete kao što su Prljavo kazalište i pogotovo Parni valjak znati naučiti i u svom radu primijeniti ono što je na sceni publici pružio Toto. U publici je, doduše primijećen Massimo Savić, frontmen sastava Dorian Gray, tako da očekujemo kako će se mladi i ambiciozni Massimo uhvatiti ukoštac s izazovima glazbe novog doba. Također, zagrebačka publika je znala cijeniti odlične izvođače i još jednom dala do znanja kako je ukus zagrebačke publike moderan i uvijek u korak s vremenom.

Što se tiče izvođača večeri, same grupe, oni su upravo preživjeli turbulentna razdoblja, prvo ih je napustio pjevač Bobby Kimball, a potom i Fergie Frederiksen. Aktualni vokal Joseph Williams se pokazao kao odlična zamjena, prije svega pjevanjem, a onda i komunikacijom s publikom. Ostatak sastava je kompletnu večer odsvirao na najvišoj mogućoj razini, što objašnjava da su članovi jako traženi kao studijski muzičari, većina grupe je pomogla najpoznatijem svjetskom pjevaču Michaelu Jacksonu prilikom snimanja albuma “Thriller”, klavijaturist Steve Porcaro je napisao “Human Nature”, koju su i izveli na koncertu u opuštenijoj akustičnoj varijanti, a Steve je rekao i anegdotu kako je pjesma nastala. Osim što su mega-hitovi “Africa”, “Rosanna”, “Stop Loving You” i “Hold The Line”, izazvali erupciju oduševljenja u publici, ulja na vatru je dodao pijanist/klavijaturist/pjevač David Paich izjavom da mu je deda iz Splita i da “ima dosta rođaka u publici”. Publika je znala većinu pjesama, ploče su se ipak nabavljale, vjerojatno iz Trsta, učile su se pjesme, i na koncertu se znanje i pokazalo.

Steve Lukather je dirljivo otpjevao “While My Guitar Gently Weeps”, posvetu tihom Beatleu Georgeu Harrisonu. Instrumentalni dio bio je prenapregnut synthovima i ostalim dionicama koje zvuče prilično elektronski. Zanimljivo je da Toto u sastavu ima samo jednog gitarista, Lukathera, ali zvuči kao jak gitaristički sastav. Njegova gitara je jaka, jasna i dominantna.
Koncert je koncipiran u tri dijela: prvi i treći su bili uglavnom sastavljeni od ponešto bržih i/ili žešćih brojeva, a sredina je bila rezervirana za nešto opušteniji akustični dio u kojem su članovi sastava otkrivali manje poznate priče o svojim pjesmama. “Miss Sun” je otvorila akustični dio. Dopadljiva “No Love” je također pobrala simpatije, a “Stop Loving You” se pjevala s publikom i zaključila akustični set.

U furioznom trećem dijelu nastupa, “Angela” je najavljena kao “deep, deep cut”. “Lion” je također izazvao pozitivnu reakciju publike. Vrhunac večeri je naravno bila “Africa” kojom je i zaključen “regularni” dio.

A post shared by Muzika.hr (@muzikahr) on Mar 10, 2018 at 1:01am PST

Lijepo je da je, godinu dana nakon Dire Straitsa, naša zemlja opet domaćin jednoj velikoj svjetskoj rock atrakciji i da je naša zemlja konačno izašla iz recesije, jer je lijepo vidjeti da je toliko ljudi spremno izdvojiti dvjestotinjak novih dinara za kartu. Bilo je i dosta automobila pred Domom sportova, ipak ljudi u doba rijetkih noćnih tramvaja se najviše pouzdaju u svoje metalne ljubimce. Dobro je da je ukinuta mjera vožnji par-nepar: iako mi tablica završava neparnim brojem i mogao sam se voziti na dan koncerta, neki možda i nisu bili te sreće…

Samo malo… Ja se ispričavam… Koncert Tota me previše prebacio u 1986., tako da sam cijeli društveni kontekst stavio u to doba. Ukratko, ljudi znaju svirati i pjevati, imaju naramak jakih pjesama i dobru opremu, slike i doživljaji koje stvaraju ove pjesme su bili prejaki da im se oduprem i da ih ne spomenem u ovom tekstu…