Stigli smo putničkom klasom, kroz bašče i prečice znane… U uzavreloj atmosferi mariborske dvorane Union, kantautor, književnik, humorist, komentator i sam svoj najžešći recenzent – Đorđe Balašević – održao je 21. ožujka nešto intimniji koncert.
Ulaznice su, naravno, bile rasprodane, jer zna se da ih pograbe uvijek najbrži, nikad i najmudriji. Ali možemo samo reći da sada žandara nema koji ne zna i moj lik.
Ovaj novi način njegovog nastupanja, viđen tek u nekoliko vojvođanskih gradova, nalik je na stare koncerte Charlesa Aznavoura ispremiješane s vrhunskim nastupom stand-up komičara. Samo uz pratnju već legendarnog producenta, aranžera i napose pijanista, profesora Aleksandra Saše Dujina, na pozornicu je izašao poznati momak u crnom. 
Balašević je još jednom dokazao kako je dostatno samo da stane ispred nas, uhvati mikrofon i već nam porementi ravnotežu među zvijezdama.
S izborom repertoara, poveo nas je postupno na putovanje kroz svoju mladost – taman koliko mu je trebalo za reklamirati svoju novu knjigu “Kalendar mog djetinjstva“. Isto kao što je i večer prije napravio u Lendavi.
Doduše, u Lendavi je otpjevao čak i pjesmu više (“Slow Motion”); mora da mu je u Mariboru život zbilja bio – kako i sam kaže u toj pjesmi – stari kučkin sin. Lendava i Maribor prilično su blizu i vjerojatno je bilo očekivati kako će dio publike biti na oba koncerta. Neka, barem su utvrdili gradivo. Pošto se Balašević nije uspio ni presvući, uz tekst su priložene slike iz Lendave (slika je preuzeta s Remorkerskog foruma).
Svaka pjesma prirodno se naslanjala na opširni uvod prožet duhovitim pričama iz njegovog života, sve od njegove bake Julije koja je bila lafčina, amblema obitelji Balašević u znaku babure, konja koji nalijeću na drveće i završe na aparatima za preživljavanje, do majke koja nije znala sići s bicikla pa je kočila po unaprijed dogovorenim bazama, dok su djed i tata bacali plahtu po njoj da se zaustavi.
Kroz priče o svojim poznanstvima, starija publika prisjećala se vlastitih zatomljenih uspomena, dok je mlađu publiku oduševio novim izvedbama starijih pjesama. Svatko ga je doživio na drugačiji, sebi svojstven način.
Profesor Saša prebirao je po tipkama, ubacivši novi aranžman na kraju svake pjesme i još jednom se pokazao kao pravi vitez za klavirom. Njegovi strpljivi prsti neminovnosti, počeli su svirati uvod lagane pjesme koju smo svi dobro znali. Iako je bila kazališna atmosfera, ljudi su iz sveg glasa pjevali pjesme, ne mareći ni za što osim za trenutak u kojem se nalaze. Balašević je sam rekao: “Ako ovo nije Veliki petak, ne znam koji je…“
Zasigurno je najviše iznenadio s novim serioznim, opernim aranžmanom pjesme “Al’ se nekad dobro jelo“, u kojem su najveću ulogu odigrale obrve. Pjevao je i aktualnu hrvatsko-slovensku pjesmu “Život je more“, završivši prije nego što se na njegovom koncertu pokušalo riješiti pitanje Piranskog zaljeva.
Ni nakon tri sata publika se još uvijek nije htjela odvojiti od svojih mjesta, a možda se nije ni usudila jer je Balašević dobacivao svakom tko se ustao “Jel’ se ja vama ustajem kad vi imate koncert?” Premala je Slovenija za Đoleta, čak se i u Austriji čuo pljesak.
Sam koncert mogao bi se nazvati prosječnim, ali samo prosječan u njegovim mjerilima, nikako ne općenito. S glazbeno-koncertne strane zamjerke nema, no s ljudske strane možda bi mu i mogli naći neku zamjerku.
Poznavajući njegove bisove koji traju više od koncerta samog, završivši ovaj nastup jednim izlaskom na bis samo s pjesmom, za kraj nekarakterističnom “Ne volim januar“, stvorio se pomalo neočekivan završetak kao da je koncert naprasno prekinut. Dijelom je ostao okus nedovršenosti i nezaokruženosti.
Balaševićevi koncerti usporedivi su s drugima, ali njegov je stvaralački opus kategorički neusporediv. On je jedini čovjek čija riječ vrijedi tisuću slika i barem na jednu noć bio je naš mali zaklon ispod neba.
Obilježivši ovom mini-turnejom tridesetu obljetnicu umjetničkog stvaralaštva, Balašević je dokazao da prave vrijednosti ostaju zauvijek. Održao se na samom vrhu i nauštrb svih njegovih privatnih problema. Ali uvijek možemo pomisliti da se možda već rastala i Lepa protina kći, koju je također na koncertu opjevao, pa vjerojatno sve i nije tako izgubljeno. Od ovakve noći ništa pametnije vam ne mogu reći, jer mi uvijek barem jedna riječ fali da njega kako treba opišem…
Set lista:
1. Lagana stvar
2. Neki novi klinci
3. Ćaletova pesma
4. Lepa protina kći
5. Ratnik paorskog srca
6. Al’ se nekad dobro jelo
7. Utjecaj rođaka na moj životni put
8. Priča o Vasi Ladačkom
9. Život je more
10. Jednom su sadili lipu
11. Na Bogojavljensku noć
12. Oprosti mi Katrin
13. Portret života mog
14. Ne volim januar
Tekst: Romana Perković
