YAMMATOVO 3 PREDSTAVLJA: THE CARDIGANS!
Premijerni dolazak švedske grupe The Cardigans u Zagreb pobudio je veliki interes javnosti i fanova jer na koncert nije mogao svatko, budući da se odvijao za vrijeme privatnog partyja poluotvorenog tipa imena Yammatovo u organizaciji Yammat FM-a. Svaka čast radiju koji može pozvati takve zvijezde na svoju feštu jer smatram da su Šveđani odradili odličan posao.
Prije mjesec dana, kad je najavljen dolazak The Cardigansa, prvo što mi je palo na pamet je bilo da li oni uopće postoje!? Znam da nisu izdali album već sto godina (točnije od 2005.) pa su uslijedili albumi novog projekta A Camp, a onda i solo uradak Nine Persson. Ipak, oni postoje, povremeno sviraju, a s obzirom na to koliko su uigrani i uživaju, nadam se da će pronaći vremena za rad u studiju i napraviti nešto novo, a onda na sljedećoj turneji ponovno posjetiti Hrvatsku jer je jučerašnji koncert pokazao da ih ovdašnja publika itekako voli.
Moram ponoviti, budući da je bio party a ne koncert, tako se dogodio i poprilično raritetni slučaj da su ‘prvi redovi’ imali najviše prostora u Laubi pa sam tako prošetao praktički do ograde i frontalno gledao Ninu kako pjeva, pleše i komunicira s publikom u verbalnom i neverbalnom obliku. U prvim redovima nisam bio godinama pa sam se prisjetio mlađih dana i hvatanja ‘velikih’ na takav način…
Lauba je generalno bila prepuna i to je djelomično bila prednost, ali i mana. Kako mnoge očito nije zanimao koncert, tako se često znalo dogoditi da u laganijim pjesmama žamor bude bučniji od benda pa su zato djelomično najtiše pjesme “And Then You Kissed Me” i “Communication” uništene, iako su to jedne od najljepših i najemotivnijih pjesama benda. Kad su udarali punom snagom, tad se taj problem nije osjećao, barem ne na mojoj poziciji.
S druge strane, akustika Laube je varljiva. Ponekad sve zvuči jako dobro, ali jasno je bilo da je na početku bilo poprilično problema, posebno u uvodnoj “Erase/Rewind” i trećoj “Live And Learn” gdje je bas previše probijao. Na svu sreću, brzo se to poštimalo pa je ostatak koncerta prošao u odličnoj atmosferi.
Koliko god dobrih pjesama ranije odsvirali, dojma sam da se publika jače uključila u koncert s “For What It’s Worth”, a uslijedili su i drugi zgodici benda koji su znatno bolje prihvaćeni nego početne pjesme. Mislim da ne treba posebno istaknuti pjesme “Lovefool”, “I Need Some Fine Wine and You, You Need to Be Nicer” i “My Favourite Game” koja je ujedno i njihova najprepoznatljivija skladba. U cijelom nizu bih svakako još izdvojio “Hanging Around” koja je imala vrhunski završetak, s obzirom da su progresivno završili stvar lupajući po svojim instrumentima do iznemoglosti.
Regularni dio je upravo i završio s “My Favourite Game” nakon otprilike 75 minuta svirke, a tada je uslijedilo veliko iznenađenje za bend. Organizatori su saznali da su članovi odrasli gledajući našeg Baltazara pa su baš zato dobili i prigodne poklone, a svi smo se na velikom ekranu imali priliku podsjetiti legendarne uvodne špice crtića koji je očito utjecao na mnoge. Nakon toga je uslijedila i posljednja pjesma “03.45: No Sleep” čime je nastup i zaključen.
Ako me prije bilo malo strah kako će to zvučati, budući da bend u posljednje vrijeme rijetko svira zajedno, moram priznati da su te strepnje bile nepotrebne. Oni su tu gdje jesu zato jer znaju jako dobro svoj posao i odlično ga odrađuju. U svirci je bilo vrlo malo problema, sve je teklo jednim lijepim tokom i nema se tu što više nadodati. Ukupno 80-ak minuta se možda čini kratko za jedan toliko veliki i poznati bend, ali oni su u tu minutažu ugurali sve što su trebali, odsvirali su sve svoje hitove i pri tome ugurali nekoliko manje poznatih pjesama. Najvažnije je da su to napravili vrhunski, šarmantno i sa smiješkom na licu.
The Cardigans, molim vas dođite opet, lijepo vas je vidjeti zajedno i imate super pjesme koje publika voli. Želimo toga još, kako studijski tako i koncertno.
