The Black Room
Riječki bend The Black Room zagazio je na scenu prije tri (EP), a baš negdje u ovo vrijeme prije dvije godine objavili su prvi studijski album uz kojeg su slijedile koncertne promocije. Tada su Palach gotovo pa napunili i pokazali da se kotrlja nešto veliko i publici blisko, a do danas su imali nekoliko nastupa izvan naših granica te proputovali dobar dio zemlje. Nešto studijski skromnija bila je 2017., iako smo krajem godine mogli vidjeti da se nešto sprema u vidu singlova i spota. Nedugo zatim, u siječnju su izbacili EP “After Dark” s četiri pjesme i povratak u kultni riječki klub bio je neminovan. Kiša je u Rijeci klasična uvertira, a estetika koju bend njeguje savršeno je odgovarala okolnim prilikama Kružne kao mjesta alternativnog izričaja.
Početak koncerta je kasnio, što zbog toga jer su se mnogi ljudi zaželjeli Palacha pa umjesto da odu u koncertni dio gdje nije bilo šanka, ostajali su kod istoga. Situacija u kojoj se u klub više ne može otići svaki dan na cugu nostalgičnima zasigurno predstavlja određenu dozu sjete i tuge što se događa s njihovim starim mjestom za izlaske, dok u njega mogu ući tek kada se nešto održava. Dečki iz Distunea tu rade ogroman posao pa je u proteklim mjesecima bilo razloga za pohoditi klub te gledati koncerte što lokalnih, što nacionalnih i europskih snaga.
Poziv u koncertni prostor stigao je s prvim taktovima “Ready To Go”, što je odmah značilo i predstavljanje svježeg materijala. U toj pjesmi The Black Room dobio je odličnu uvertiru u nastupe koja je dovoljno živahna i ponešto odskače od standarda pruženog na prvom albumu, a to automatski donosi i nešto svježiji zvuk od uobičajenog garage-rocka. Nastavilo se s “Dead Queen Ruling” te posebnom rokačinom u vidu “Found Here” s kojom su se kočnice konačno otpustile.
U međuvremenu, predstavljen nam je i novi basist Kruno s Grobnika koji se nenametljivo uklopio u cijelu priču te je kulisa bila postavljena. Svojevrsna duologija “After Hours” i “After Dark” okončana je podužim outrom, odnosno jamom koji pokazuje da je bend itekako razvio izričaj i nije ostao tapkati na mjestu, već uvijek mogu pružiti nešto dodatno zbog čega se na kraju koncerta može pričati o pamtljivosti samog događaja.
Izmijenjen i drugačiji zvuk čuo se još na dvije nove pjesme “Eye For An Eye” i “Tomorrow Is Too Late”, iako se samo odudaranje od starijeg materijala na koncertu gotovo i ne primijeti, odnosno s dobro posloženim setom izbjegle su se bilo kakve rupe i padovi koncentracije kod publike. Ipak, sama publika kao da je bila pomalo uspavana, nije tu bilo neke napetosti, makar je bend zasluženo pobirao aplauze nakon svake pjesme. S “Closer” i “Riptide” završen je službeni dio, a dok bend još nije ni otišao s pozornice, već smo znali da slijedi očekivani ‘hoćemo još’ moment.
Na bisu su izvedene dvije pjesme, “Show Is Calling” i pomalo iznenađujuća “Modern Times”. Iznenađujuća iz razloga što, uz “Riptide”, dosta odudara od ostalih pjesama s liste zbog svoje mističnosti i polaganosti kako se razvija prema svojem kraju. Praktički je to reprezentativna pjesma s kojom se The Black Room može predstaviti novoj publici, da odmah osjete njihov lirski i instrumentalni stil zaogrnut plaštem mistike i noći. Kao što je to slučaj sa svim mlađim bendovima na sceni, bitno je da se radi i razvija, da se svira s uzbuđenjem te da se nikad ne pogoduje publici.
Iskrenim radom ponekad se može upasti u zamke kada se neki putevi zatvore, ali držanjem konstante u svom pristupu, s vremenom će se nešto i otvoriti. U iščekivanju novih materijala, pljeskanja i urlika u zadimljenim prostorima, The Black Room je na domaćem terenu još jednom pokazao da se suvereno snalazi i da ne misli skrenuti sa svojeg puta.
