Spoj jazza i hip-hopa oduševio Zagreb

    1708

    Ne volim suhoparne uvode u izvještaje s koncerata. Suhoparan izvještaj odaje dojam da se radi i o monotonom koncertu. Znate onaj standard – dođete ‘na mjesto zločina’, popijete koje piće, poslušate koncert, gurate se na garderobi kako bi izašli van i potuljenog izraza lica odete doma. A kako da počnem priču o Youngblood Brass Band koji su po treći put razgalili srca zagrebačke publike?

    Ljubitelji odlične glazbe pohrlili su u subotu prema SKUC-u ne bi li ovoga puta i oni bili svjedoci ovog izvanrednog showa. Organizatori su kasnili s otvaranjem samog kluba, pa kad su vrata napokon otvorena, svi su pohrlili unutra kako bi našli prikladne pozicije.

    Fascinantna je bila i raznolikost ljudi na koncertu. Uglavnom se na koncertima okupljaju ljudi poprilično sličnih glazbenih ukusa, dok je Youngblood Brass Band (YBB) to sve izmiksao.
    Razlog je njihovo šarenilo u samoj glazbi koja spaja odličan plesni New Orleans jazz, afrobeat, hip-hop i brojne druge glazbene stilove. No, još jedan razlog jest taj da su se ljudi došli zabaviti.

    Dugo nisam prisustvovala akustičnom koncertu. Možda bih se i mogla nazvati pristalicom žešće muzike, gdje pucaju pojačala i škripe distorzije, ali ovo je bilo potpuno otkrivljenje. Jedna je stvar kada slušate YBB kod kuće kroz svoje male zvučnike od par desetaka vata, a potpuno drugi osjećaj kada vidite i čujete to majstorstvo pred sobom.

    Prethodno nisam predobro naučila lektiru. Tek sam nedavno došla u kontakt s par nekoliko albuma i prilično mi se dopalo. I te studijske snimke su gotovo uvijek prazne i teško da u njima osjetite neku preveliku kvalitetu. Pobogu, kod nas i Lana Jurčević zvuči kao da je odličan vokal! No, da ne offtopičarim, kada svojim očima pred sobom vidite te famozne puhače koji samo svojim plućima stvaraju takvu briljatnu glazbu, ostanete zatečeni i ne vjerujete da se radi o tako kvalitetnom lajv nastupu.

    Svaka stvar je bila popraćena njihovim čaganjem na stejdžu, od čega je najinteresantniji bio njihov puhač tube čiji je instrument možda i jedan od glavnih doprinosa u njihovoj muzici, jer njome radi takve ludorije. U jednom trenutku popunjava glazbu viših instrumenata svojim bas dionicama, dok već u drugom karikira DJ-evsko scratchanje.

    Muziku podržava

    MC je zasigurno jedan od najkvalitetnijih MC-a koje sam ikada čula. Takva količina melodioznosti, izvanredan flow, a naposljetku i odlični tekstovi su kombinacija koju se rijetko vidi. Osim što repa, u bendu lupa po snare bubnju i jedan je od glavnih nositelja energije u bendu.

    Uz odsvirane hitove s “Live. Places.” poput “Avalanche“, “Brooklyn” ili “Camouflage“, glavni cilj koncerta je bila promocija novog albuma “Is That A Riot?” s kojeg su isto tako odsvirali nekoliko stvari. Jedna od stvari bila je i posvećena New Orleansu, kako radi muzike, tako i radi same katastrofe koja ga je pogodila prošle godine.

    Nakon dva sata svirke, publika ih je jedva pustila da odu s pozornice, te su se na bis vraćali nekoliko puta. Meni, doduše, je to ipak previše svirke i nakon nekog vremena gotovo sve zvuči slično i počinjem se pitati ‘nisam li ovo već čula večeras?’.

    Međutim, odmaknuvši to na stranu, YBB su zaista jedan od posebnijih izvođača koje smo imali priliku vidjeti kod nas. Krenuvši iz KSET-a, njihova popularnost došla je do stadija kada već sami mogu gotovo pa rasprodati SKUC. A za to ima i razloga.

    Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.

    0 Shares
    Muziku podržava