Robbie Williams + Olly Murs
Iako je izgledalo kao ‘drž-ne daj’ s oblacima i kišurinom koja je većim dijelom ili padala ili opako prijetila da padne, večer Robbiea Williamsa s Ollyem Mursom na Maksimirskom stadionu kao uvodnim izvođačem pokazala se kao izvrsna masovna zabava za sve generacije.
Na toj je razini bio i Robbiev predizvođač Olly Murs koji njeguje lagani retro pristup, zlobnici bi rekli poput Marka Tolje s karizmom. Murs njeguje pop s primjesama soula, disca te drugih žanrova plesne muzike i on je u 40 minuta demonstrirao svoje pjevačke i zabavljačke kvalitete, borio se s vremenom i na kraju izborio iskreni aplauz publike. 
Sitno nakon 21 sat krenuo je veliki vašar: Robbiev ego, čija se veličina ne može usporediti s bilo kakvim nogometnim funkcionerima, i njegov vlasnik s najviše gornje točke svoje ogromne pozornice spustili su se na osnovni dio bine na kojem će boraviti najviše vremena. 
Već otprije Williams njeguje imidž pomalo blesave, zločeste dobrice kojoj je sve dozvoljeno i kojoj se sve može oprostiti, pa tako upadanje u žanrove koji Williamsu ne leže (sjetimo se njegove rap faze, a neki će prigovoriti i njegovom swinganju). Sav taj imidž brižljivo je očuvan na koncertu, te mu je dodano obilje duhovitosti koja je nekad vulgarna, a nekad beskrajno sofisticirana.
Williams je krenuo ambiciozno: “Hey Wow Yeah Yeah” ubrzo je prešla u “Let Me Entertain You” čime je potonja postala prvi dramatski vrhunac te instantno ‘galvanizirala’ preko 40 tisuća ljudi. Kao subjektivne špice koncerta treba spomenuti “Come Undone“, posveta Take Thatu “Everything Changes“, “Candy“, “Rock DJ“, te sam kraj s “Feel“, “She’s The One” i “Angels“. 
Muzika i pjevanje bili su tek osnovni dio Williamsove stadionske kazališne predstave u kojoj Robbie imitira, sprda se sa sobom i svima ostalima, najjeftinije se dodvorava publici, te upotrebljava sve raspoložive trikove koje itko može zamisliti, i naravno, beskrajno uživa te tu energiju prenosi na publiku.
Goleme biste Williamsove glave, plesačice, krevet na bini (u koji ulazi s djevojkom iz publike), razne grimase (čini se da je Williams učio od Hugha Lauriea), scenski pokreti na tragu Elvisa Presleya, ritualno vrijeđanje zaštitara, polijevanje vodom (napomena: veći dio koncerta padala je kiša), malo prostakluka, odsvirani citati iz rock antologije (“Back In Black”, “We Will Rock You”, “Walk On The Wild Side”, “Wonderwall”…) malo sentimenta (dovođenje majke i kćeri na scenu) spominjanja kako, eto, još nije bio u Hrvatskoj jer je bio jebeno glup (sebe je predstavio kao Robbie jebeni Williams), pretvaranje vlastite biste u majmuna samo su neke od metoda kako nas Williams zabavlja, uz muziku, naravno, koja je odrađena na visoko profesionalnom nivou.
Bend je pojačan limenom puhačkom sekcijom, s dvije gitare, bubnjem, basom, klavijaturama i pratećim vokalima. U svemu tome najjača karika je upravo Robbie, koji ni u jednom momentu nije dozvolio da mu itko ukrade show.
Ovim nastupom Williams je okupio mnoštvo novih ljudi koji će mu sigurno otići na novi koncert kad bude blizu Zagreba, ili još bolje, u Zagrebu na istom mjestu.
