Nakon što sam izašao sa subotnjeg “Tribute to EKV“, koncerta na kojem se skupilo nekoliko predstavnika prve lige hrvatskog (Rundek, Urban) i jedna od perjanica srpskog rocka (Gile), pa se s pravom očekivala glazbena poslastica u počast jedne od najutjecajnijih grupa s prostora ex-Yu, poslao sam prijatelju poruku slijedećeg sadržaja: “Pušiona, brate, pušiona! EKV se kolektivno okreću u grobu nakon ovakvog tribute-a. Kad su Massimo i Veliki Bijeli Slon bili najbolji, e, onda jebiga!”. Ni 36 sati nakon koncerta nemam što dodati toj poruci, tek se ispričati Massimu i Velikom Bijelom Slonu što sam ih omalovažio.
Ovako je to, u kratkim crtama, otprilike izgledalo: Vatra je bila OK, ali za bend kojeg mnogi uspoređuju s EKV-om ipak sam očekivao više. Veliki Bijeli Slon – možda i najbolji od svih, odsvirali su solidno i kao solo izvođači i kao pratnja Giletu i Massimu. Uostalom, radi se o bendu koji često po klubovima svira EKV pjesme. Gile – na pozornici je bio svega 10-tak minuta, otprašio je 3 stvari od Šarlo Akrobate i nestao u vidu magle. Dojam – nedorečen, da ne kažem nešto gore. Massimo – rekoh, evo ga, sad kreće fešta! Massimo si je dao truda, emotivno angažiran u interpretaciji pjesama, posebno je dojmljiv bio pri izvođenju “Budi sam na ulici” – vrhunac večeri! Rekoh, ako se ovako nastavi, mogao bih u osvrtu na koncert pripomenuti kako je, da parafraziram stih iz te pjesme, u Tvornici bilo hiljadu ljudi sa dignutim čašama u slavu EKV-u.
…ali onda hladan tuš…
Darko Rundek – OK, znam da pjesme treba prilagoditi vlastitom senzibilitetu, interpretirati ih s odmakom od originala, unijeti nešto svoje, ali to što je Rundek napravio od svojeg bloka pjesama, to je bio, ma zašto bih birao riječi, to je bio užas! Laganini katastrofa! Improvizirajući, na sličan način kako je to činio sa svojim stvarima na solo koncertu otprije par mjeseci, doveo je pjesme skoro do neprepoznatljivosti (“Kao da je bilo nekada” sam prepoznao tek kad je drugi put ponovio refren!) i totalno umrtvio atmosferu u parteru. A tek da ste vidjeli tužna lica na tribini! Još bih mu i oprostio ‘osebujnu’ interpretaciju da nije bilo hladnoće u njegovom pristupu, neke potpune nezainteresiranosti kao da ga je netko natjerao da otpjeva par narodnjaka na svadbi. Pa, kvragu, ipak su mu to bili prijatelji i braća po muzici! Za rezime njegovog nastupa ukrast ću dvije rečenice koje je nekoliko njih iz publike skandirajući uputilo u smjeru pozornice: “Maknite ga! Marš sa stage-a!”
….onda duga, preduga pauza – još jedan od lajt-motiva večeri – puno praznog hoda izmedju dva izvođača i uvijek iste stvari iz zvučnika (Tito & Tarantula) koje su kao trebale prekratiti vrijeme…
Urban-sorry, Urban, fakat sorry, ali nisam više mogao! Ne nakon Rundeka i njegovog mesarenja. Odslušao sam Urbanovu verziju “Amerike” (korektno, u njegovom prepoznatljivom stilu!), ali moral mi je bio na nuli, a gorak okus u ustima. Zbrisao sam navrat-nanos kroz vrata van pa pokraj zatvorenog Kulušića (gdje si sad, Ekatarino Velika, da snimiš još jedan live i pometeš ove amatere?! – ispričavam se na patetici) doma. Kad je Gile odlazio sa stagea rekao je otprilike: “Milanu (Mladenoviću, frontmenu EKV-a,op.a.) bi se svidelo ovo što se dešava u Zagrebu!” Nažalost, Gile, morat ću te ispraviti – Milan bi ovo ‘događanje’ pohvalio vjerojatno samo zato jer je bio fino odgojen tip. Ruku na srce, mislim da bi ipak negdje u sebi bio razočaran koncertom.
P.S. cijelu nedjelju sam puštao jedan od albuma EKV (“S vetrom u lice”) da isperem onaj gorak okus iz usta. To mi je pošlo za rukom tek jutros (u ponedjeljak,op.a.)
