U isti grad, na isto mjesto, pred iste ljude opet se vratio moćni Paradise Lost. Ovaj put koncert nije pao na dan velikog finala Lige prvaka (2005. godine), već u predvečerje kvazi-najromantičnijeg dana u godini.
Iako se kaže ‘prvi je uvijek prvi’ nekako se čini da je ovaj nastup bio puno manje sterilan od prošlog. I Paradise Lost i Samael očito jako dobro znaju svoj posao.
Koncert je prvo odgođen s prosinca na veljaču, pa je bend dio turneje odrađivao bez gazde benda – gitarista Gregora Mackintosha i sve skupa nije dobilo najpoželjniju uvertiru. No, kada se već sve uspjelo posložiti, za tu uvertiru odabran je švicarski Samael, industrial blackeri već poznati zagrebačkoj publici (uz dodatak umaškog Omega Lithium).
Štreberski točno držanje planiranog rasporeda Samael je na pozornicu dovelo oko 21:30 i u svojih 40-ak minuta podsjetili su na svoj nastup prošle godine u istom prostoru.
Bez puno priče i najavljivanja, dečki su odsvirali svega po malo, možda u malo pretmulom zvuku koji je daleko u prvi plan stavio upravo ono što ne proizvodi niti jedan od njih četvorice – zlozvučnu ritam mašinu. No, definitivno su bili svjesni da su ovoga puta predgrupa, ali i da je sigurno bilo ljudi u publici koji su došli samo zbog njih.
Set-lista Samael:
1. Rain
2. Solar soul
3. Reign of Light
4. Infra Galaxia
5. Western Ground
6. Ceremony of Opposites
7. Black Hole
8. Into the Pentagram
9. Slavocracy
10. The Ones Who Came Before
Desetak minuta kasnije, uz zvuke prvog albuma i pjesme “Rise of Denial” Paradise Lost predstavili su se, hvala Bogu, u svom punom i originalnom sastavu, jer se Gregor (ponovno ogromne duuuuge kose) pridružio kolegama. Pjesme su tekle glatko, zvuk je bio dobar (falilo je bubnjeva) i kod uobičajeno nezainteresiranog Nicka fanovi su samo mogli slušati koja pjesma iz duge karijere će krenuti sljedeća.
Ritmična “Erased” digla je sve u zrak, ali legendarne “As I Die” i “Eternal” očekivano su najbolje prihvaćane od onih dugogodišnjih sljedbenika. U moru izmjenjivanja novog albuma (čak 5 pjesama!) i onog iz njihove srednje faze, uvjerljivo najbolje je sjela vječna “Enchantment“.
Bez prevelikih filozofija, nekih dugih govorancija ili komunikacije s publikom, stigli smo do bisa koji je, kao i na cijeloj cjelcatoj turneji složen od tri pjesme – novog hita, “The Last Time” i skakajuće “Say Just Words“. To je bilo dovoljno da svi shvate kako je došao kraj. Bend je to, kako se ono kaže, odradio, ali treba se osvrnuti i na solidno popunjeni Boogaloo.
Nažalost, očito su se pojavila vremena kada je Hrvatska, kao često zaobilažena destinacija velikih bendova, sada postala prava meka za dolazak metal bendova. Jednostavno, ljudi su počeli birati koncerte, iz tjedna u tjedan ima se što vidjeti, pa izostaje ona prava ludnica i velika glad kakva se u prošlom desetljeću znala vidjeti po našim dvoranama. Za to definitivno nije kriv Paradise Lost.
Set-lista Paradise Lost:
1. Rise of Denial
2. Pity the Sadness
3. Erased
4. I Remain
5. As I Die
6. The Enemy
7. Eternal
8. First Light
9. Enchantment
10. Frailty
11. No Celebration
12. One Second
13. Requiem
– bis –
14. Faith Divides Us – Death Unites Us
15. The Last Time
16. Say Just Words
foto: Davor Veljača
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji – Paradise Lost / Samael.
