Opako vruć koncert

    3295

    Ovo ljeto jedna je od najboljih i najzanimljivijih sezona koncerata što je Hrvatska doživjela, od niza festivalskih događanja pa do samostalnih showova pojedinih bendova. Pravo je čudo što je velika većina od njih vrlo dobro, ako ne i odlično posjećena, a tako je bilo i jučer s nastupom Juliette and the Licks, koju su mediji dugo vremena ‘pumpali’ zbog toga što je nekad bila popularna i vrlo cijenjena glumica (posjeduje nominaciju za Oscara iz mlađih dana).

    Vjerujem da je baš ta reklama mnogo pridonijela da se ispuni Boogaloo skoro do posljednjeg mjesta, jer se prilikom samog nastupa uočilo da mnogi ljudi nemaju pojma o pjesmama, ali je gospođica Lewis sve animirala tako da pred kraj nastupa uopće nije bilo važno da li se znaju stihovi pjesama ili ne. Ali, krenimo redom…

    Nisam točno siguran kada su započeli, ali kada sam ja stigao do Boogalooa negdje malo poslije 21 sat, Erotic Biljan & His Heretics već su dobrano prašili na stageu. Prvo iznenađenje se zbilo kada sam uvidio koliko se rulje već tada skupilo, što ispred samog kluba, a što u samom koncertnom prostoru, koji je već tada bio napola pun.

    Što reći o njima osim da su ponovno zagrijali ‘domaću’ publiku žestokim nastupom predstavljajući svoj prošlogodišnji prvijenac “Supersticky“. Moram reći da me je tijekom nastupa malo zbunio zvuk koji je bio (u najmanju ruku) čudan, kao da se iz bačve sviralo, a vokal nije do kraja bio izražen, ali ukupno gledajući, bend za to i nije previše kriv već akustika dvorane, što se kasnije uopće nije osjetilo prilikom nastupa glavnih aktera.

    Pošto je već tada postajalo jako vruće unutra, bilo je vrijeme za pivicu i malo hlađenje ispred kluba na ‘svježih’ 25 celzijevaca. Pauza između bendova je trajala oko 40-ak minuta, a odjednom su se svi ‘pokupili’ unutra očekujući koncert.

    ‘Stajling’ benda bio je standardan, a Juliette se pojavila (kao i obično) u indijanskoj ‘uniformi’ s (već sada) legendarnim perom zabijenim u vrpcu koja joj je bila omotana oko glave. Pero je ostalo na glavi svega dvije-tri pjesme, taman toliko da se do kraja uzavrije atmosfera, a koliko je bilo vruće, najbolje se vidjelo kod same Julliette, koja je svaku pauzu između pjesama koristila za okrijepu što se najviše svidjelo muškom dijelu publike jer se svaki puta trebala prignuti po vodu.

    Šalu na stranu, Juliette and the Licks pokazali su vrhunskom izvedbom zbog čega se digla tolika prašina oko njih. Među njima se, naravno, najviše isticala sama Juliette sa svojim zabavljačkim sposobnostima pa je cijela bina bila njena, a kada je osjetila potrebu za razgovor s publikom, to je i učinila. Jednostavno, pokazala je kako treba izgledati front(wo)man nekog benda.

    Muziku podržava

    Set-lista koja je izvedena protezala se sa svih albuma, od početnog EP-a “…Like a Bolt of Lightning” preko prvijenca “You’re Speaking My Language” do posljednjeg (drugog studijskog) “Four on the Floor” čije su pjesme nekako najbolje prihvaćene.

    Od sva tri izdanja, svakako je “Four on the Floor” najbolji, a vjerojatno je on mnogima i poslužio za brzu edukaciju pred koncert pošto je posljednji.

    Zbog toga su ostale dosta nezapažene mnoge pjesme iz prvog dijela koncerta koje je Julliette pokušala obogatiti na najbolji mogući način, s raznim pošalicama i gestikulacijama. Posebno je bio zanimljiv intro u pjesmu “Pray for the Band Latoya“, koji je doslovno zvučao kao molitva, a neodoljiva je bila i izvedba “Death of a Whore“, meni osobno i njihove najdraže stvari.

    Taman negdje nakon polovice koncerta dogodio je veliki preokret. Ljudi koji su dotad skakali i pljeskali većinom ne znajući stihove, potpuno su si dali oduška prilikom “Hot Kiss” koja je očito njihov najveći hit dosad. Nakon nje publika je jednostavno bila u deliriju pa je bend doživio ‘standing ovation’ od preko minute… Mora da su se i bendu noge klecale…

    Do kraja ‘regularnog’ dijela uslijedila je još “Get Up” koja ima toliko ljepljivi gitarski riff kao da si ga već sto puta čuo, da bi sve završilo s brutalnom verzijom jednog od najvećeg hita Donne Summer “Hot Stuff“. Atmosfera je bila na vrhuncu pa sam očekivao da će se bend nakratko povući u ‘svoje odaje’. Napaljena publika se, naravno, derala ‘we want more, we want more’ što se ubrzo i dogodilo.

    Bis. Što reći o bisu s dvije pjesme koje su zajedno trajale debelo preko dvadeset minuta… Osim genijalno!

    Juliette je ponovno imala dugačak uvod u prvu pjesmu “So Amazing“, animirajući publiku da pjeva naslov pjesme, čas lijevo, čas desno, čas u sredini, da bi potom krenula i sama njena interpretacija.

    Veliko finale je stvarno bilo grandiozno i frenetično. Sve je počelo laganim solažama (u kojima je bubnjar prednjačio) prilikom predstavljanja benda, da bi potom svi uzeli štapove u ruke i nemilosrdno mlatili (bolje bi bilo reći ubijali) bubnjeve, a za cijelu podlogu im je poslužila pjesma “You’re Speaking My Language“, koja inače traje tek nešto preko dvije minute (u ovoj verziji je trajala 15-ak minuta)…

    Potom su se naklonili publici (onako kazališno, kada se svi prime za rukice) i otišli. Tada je nastao pravi kaos i veliko razočaranje. Ljudi su doslovno derali svoje glasnice u nadi da će se bend ponovno vratiti, a ekipa s malo povišenog stražnjeg dijela dvorane zamalo da nije srušila tu konstrukciju kako su skakali. Na žalost, ubrzo je bilo jasno da je to sve od njih jer se pozornica počela raspremati…

    Što reći na kraju? Fešta je bila na nivou. Zagrebačka publika je pokazala da se zaljubila na prvi pogled u Juliette and the Licks. Ekipa iz benda pokazala je da su vrsni zabavljači koji znaju podići raspoloženje do usijanja s tek par svojih taktova. OK, možemo reći da im je trebalo skoro pola sata, ali taj okidač pod imenom “Hot Kiss” je bio pogođen u pravi trenutak.

    Čekali smo ju više od godine dana, pošto je bio otkazan nastup prošlog proljeća, ali Juliette je pokazala zbog čega se prebacila iz glume u muziku. Nije to neka folirancija poput Scarlett Johansson koja se sprda s glazbom, već pravi rock doživljaj koji te natjera na ples i zabavu.

    Jedine zamjerke cijelom koncertu bi bilo nepoznavanje materijala benda, odnosno manjak njihovih hitova, jer koliko god bilo žestoko i zanimljivo, ipak je zanimljivije kada se zna većina pjesama. Druga zamjerka bila bi užarena dvorana Boogalooa – bez ikakve ventilacije, stojiš i znojiš se…

    Sve je to za oprostiti pošto je nastup bio zabavan i bučan, stvorila se obostrana ljubav između benda i publike, pa se nadam da neće trebati mnogo vremena da se Juliette and the Licks vrate u Zagreb, bilo bi najbolje već na turneji nakon novog albuma.

    Ako je niste stigli (ili željeli) vidjeti jučer u Boogaloou, možete ju vidjeti još danas na Murteru. Odličan provod je zajamčen…

    foto: Iva Jila Mahalec
    Fotografije s koncerta su objavljene u našoj foto galeriji.

    0 Shares
    Muziku podržava