Boa
Otprilike trideset i pet je godina prošlo otkad se Boa diskografski oglasila službeno te baš onako kako treba – sa stilom.
Eponimni prvijenac objavljen je 1982. godine (premda neki izvori kao godinu objave navode 1981.), a iste godine objavljen je i album “Ritam strasti”. Ovu sjajnu kombinaciju synth-pop/funk/rock/post-punk zvuka bend je ubrzo zamijenio komercijalnijim izričajem na kojeg su se kroz narednih sedam ili osam albuma izričito oslanjali. Tako je nastala ona Boa koja je većini sigurno i poznata.
Sinoćnji koncert dotaknuo se i jedne i druge faze. Doduše, bolje bi bilo reći da se Boa više držala onoga komercijalnijeg i zvukom mekšeg izričaja, nego što se zbilja oslanjala na prva dva albuma. S obzirom da se radilo o slavljeničkom koncertu, možda bi bilo sasvim u redu da se napravila promjena pa da su se oba albuma odsvirala u cijelosti. Od dvadeset i jedne odsvirane pjesme u set listi našla su se svega četiri naslova s albuma “Boa” te isto toliko i s “Ritma strasti”.
Ipak, najbitnije od svega je to da je bend bio u visokom elementu isporučivanja vrhunskih instrumentalija i dobrih vibracija. Relativno pomlađena postava, na čelu sa starom gardom predvođenom Mladenom Puljizom i Slavkom Remenarićem, zvučala je uigrano i svježe. Uz nevjerojatno dobru ritam sekciju Zvonimira Bučevića i Dražena Scholza, popriličan doprinos cjelokupnoj svirci dali su prstolomni klavijaturist Ivan Čačić te izvrsna vokalistica Petra Oreč. Iza odličnog koncerta stajala je tako postava kojoj na trenutnoj domaćoj pop-rock sceni nema premca. 
Set su otvorili s “Dođi” i već se tada mogao osjetiti kristalno jasan zvuk koji do kraja stominutnog koncerta nije jenjavao. Dobra ja bila ideja da se “Stup od soli” odsvira već u početku. Nakon mirnije “Dođi” ovo je bilo pravo otvaranje obećavajućeg koncerta i to je zvučalo fantastično. Publika je, međutim, na pjesmu okinula tek kad se našla kao dvadeseta po redu.
Navodno prva Boina napisana pjesma, “Stol”, naišla je na oveće odobravanje od strane publike, a isto se može reći i za kultnog “Ljudoždera”. Pod zaraznom ritam sekcijom, uz teški groove masivnog zvuka bubnjeva i funk bas gitare, podij se mogao doslovce i zatresti, no publiku ništa nije moglo animirati do te mjere da atmosfera konačno dođe do usijanja. Većinom sastavljena od vršnjaka starijih članova benda, publika se većim dijelom činila pasivna. Zainteresirana, ali nekako sramežljiva da iskaže svoju energiju i emocije.
Prava se fešta tako dogodila, očekivano, tek sa “Svi tvoji poljupci” i “Tako lijepa“, te s ponovljenim “Stupom od soli” u samoj završnici koncerta. Sve je to bend izvodio krajnje uvjerljivo, nerijetko virtuozno, s energijom kakva se ne viđa tako često kod izvođača koji se tim poslom bave posljednjih četrdeset godina.
“Milion” se izdvojio kao najjači adut večeri. Ova pjesma jednostavno drma i dušu i tijelo. Kako se cijeli koncert snimao za potrebe živog prijenosa, ne bi bilo loše da se ova izvedba izdvoji kao live spot. Ili možda i impresivno izvedene “Zemlja” ili “Kao mir“, koje su uz “Milion” bile sigurni vrhunci večeri.
Po završetku vječno zelene “Tako lijepa” bend se pokupio u backstage, na bis su dozivani tri puta, no svaki put uz sve manje i manje publike. Trideset i pet godina aktualnosti na glazbenoj sceni tako je, zapravo, okončano uspješno. Uzevši u obzir višak energije kojeg je ova šestorka sinoć isporučila, ne treba sumnjati u budućnost ovog antologijskog benda. Uzevši u obzir prosjek godina publike koja se sinoć zatekla u Tvornici, sumnja već lagano izlazi na vidjelo.
Set-lista:
1. Dođi
2. Stup od soli
3. Stol
4. Ljudožder
5. Noćne sjene
6. Nešto se promijenilo
7. Jer ljubav je
8. Melodrama
9. Kao mir
10. Zemlja
11. Pravda
12. Milion
13. Kriva priča
14. Za vezu je potrebno dvoje
15. Svi tvoji poljupci
16. Tako lijepa
-bis-
17. Sve što imamo
18. Dok glazba traje
-bis-
19. Kao nekad
20. Stup od soli
-bis-
21. Svemirski prijatelji
