Off Program II: Fatso Jetson, Greenleaf, Godsleep, Lost Lucid
Na drugom izdanju Offcycles programa u AKC Attacku sinoć smo mogli čuti svakakvog rocka – počevši od eksperimentalnog rocka benda Lost Lucid, preko heavy rocka Godsleepa, stoner rocka Greenleafa, ali i desert rocka Fatso Jetsona.
Zbog dugotrajnih tonskih proba, cijela satnica se nažalost pomaknula za sat vremena, tako da je prvi bend krenuo tek u 22 sata. 
Radi se o Riječanima Lost Lucid s kojima smo se po prvi puta susreli. Dosta glasan halucinogeni stoner rock pokazao se interesantan uz kombinaciju s prigodnom rasvjetom, a svaka pjesma se pokazala kao nešto novo. No možda je i u tome maleni problem, jer s kombiniranjem i uplivima u mnoge druge žanrove, ovi entuzijastični eksperimentalci, iako su nam se svidjeli, ostavili su i mali upitnik nad našim glavama. Čuli smo puno toga u malo vremena, i zapleli se u njihove riffove i raznovrsne sonične eskapade, tako da ćemo se njihovom proučavanju morati još dodatno posvetiti.
Bend koji nas je prilično ugodno iznenadio su heavy rockeri Godsleep, oformljeni prije šest godina u Ateni. Prošle godine su napokon izbacili i debi album “Thousand Sons Of Sleep” i pobrali dosta dobre kritike. 
S njima smo se također sada prvi puta susreli, a ono što nas se dosta dojmilo je energija vokala Kostasa i njegova boja glasa zbog koje nas je već s prvom pjesmom podsjetio na Phila Anselma na albumu “Nola” od Downa. Tu su i izvrsni instrumentalni dijelovi, naročito dionice na basu, koje su također dolazile do izražaja.
Međutim, kada usporedimo s nastupom svih bendova večeri (uključujući i headlinere), apsolutni pobjednici ove poduže večeri definitivno su Šveđani Greenleaf. Bend koji smo već imali prilike gledati u Vintageu prošle jeseni kada su nas totalno raspametili, pobrali lovorike i nadmašili headlinera, Stoned Jesus. Bez pretjerivanja možemo reći da je ovako bilo i jučer, iako su nastupali sa stvarateljima deset rock žanra – Fatso Jetson.
Unatoč više od 15 godina iskustva, čini se da Greenleaf na našim prostorima prilično brzim tempom napokon dobiva priznanje koje i zaslužuje. Publika je prepoznala njihovu energiju već prošle godine, a usprkos malobrojnoj publici sinoć u Attacku, na njihovom nastupu je bilo najviše ljudi. Kombinacija grubog i prljavog rock’n’rolla sa stoner rockom pokazala se kao dobitna kombinacija, ekipa je odlično reagirala na bend, divljalo se i zajedno s bendom pjevalo zarazne refrene pjesama.
Uz upečatljive izmjene čvrstih riffova i solaža jedinog originalnog člana benda, gitarista Tommija Holappe i uigranu ritam sekciju, moramo pohvaliti vokala Arvida Jonssona, koji je ponovno izdominirao stageom. Njegov moćni vokal, stilski idealan za ovakav žanr, dodatno je pojačan i njegovim čvrstim stavom i držanjem tipičnog stoner rock frontmena.
Jonssonov sirovi i promukli vokal, suh poput pustinje u Arizoni, jedan je od najboljih u ovome žanru i o tome uopće nema pogovora. Dok u ‘live’ okruženju zvuči još dublje nego što je to slučaj s preslušavanjem studijskih albuma.
Njihov nastup se pokazao kao pitka stoner rock zabava koja može zadovoljiti ljubitelje i stonera, hard rocka, ili pak blues rocka.
Najviše smo zapazili pjesme s posljednja dva albuma. S predzadnjeg “Trails & Passes” do izražaja je došla istoimena pjesma, ali i izvrsna “Ocean Deep”, “Our Mother Ash” i grooveasta “The Drum” te psihodelična “With Eyes Wide Open“. U pitanju je jedna od najboljih njihovih pjesama koje su čuvali za sam kraj, točnije za bis, na koji su se sa zadovoljstvom odazvali.
Ove godine dečki su objavili i novi studijski album “Rise Above The Meadow” čije su pjesme uživo savršeno legle i uklopile se u set-listu kao da su njezin dio već godinama. Vrhunac koncerta kada je riječ o novim pjesmama bio je na impresivnoj “A Million Fireflies” koja je njihovom nastupu dodala još više jačine i usklađenosti i naravno “Tyrants Tongue” i “Pillgrims”, još dvije numere koje se izdvajaju s novog albuma, za koji se nadamo da će doći do sve većeg broja ljubitelja ovoga žanra.
Iako su mjesto headlinera dobili stvaratelji desert rock žanra, Fatso Jetson iz kalifornijskog Palm Deserta, uzevši u obzir kasnu satnicu nismo ih doživjeli na način na koji smo očekivali. S obzirom da im je nastup toliko kasnio, nažalost činilo se i da je koncert nekako brzinski odrađen.
Međutim, vrijedi istaknuti glavne posebnosti njihove svirke, a to su snažni vokali, glasne gitare, kompleksni ritmovi i energičnost, uz nešto punkerskije uplive s vremena na vrijeme. Treba spomenuti i da je Lalli familija sada pojačana i Dinom Lallijem, mlađahnim sinom velikana desert rocka, Maria Lallija, koji je također na vokalu i gitari, i koji taj posao obavlja i više nego dobro.
Unatoč činjenici da je već prošlo 2 sata ujutro, a bend je još uvijek tamburao na stageu, momci su nas ipak fino proveli kroz nekolicinu starijih i novih pjesama. Točnije s novog albuma “Idle Hands”, koji je objavljen nakon šest godina diskografske pauze, čuli smo “Dream Homes”, “Wire Wheels And Robots”, “Royal Family”, “Then And Now”, dok smo od starijih imali priliku čuti i “Salt Chunk Mary’s”, “Magma” i “Too Many Skulls”.
S Fatso Jetson očekujemo popravni, ali i predlažemo da se bendovi po jednoj večeri možda ipak ograniče na brojku tri, pogotovo kada je riječ o radnom danu u tjednu, kako nitko ne bi ostao zakinut.
