14. Špancirfest: Nola
Kao pravi špancireri odlučili smo posjetiti i treći jači glazbeni punkt na Špancirfestu, pozornicu na Korzu, glavnom trgu šarmantnog baroknog grada.
Na njemu se smjestila grupa Nola, dragulj hrvatskog indie popa, koja je
povratničkim albumom “Iznad oblaka”
dokazala da ne pripada u skupinu zvijezda repatica, pojavivši se i
nestavši u kratkom vremenu devedesetih, nego se s njima treba ozbiljno
računati u kontinuitetu.
Publika je na ranovečernjem koncertu s tog albuma mogla čuti “Ljubiš me“, koja je izvedena s cijelim bendom na pozornici nakon uvodne, najpoznatije njihove, “Dio tebe“, kojom su otvorili koncert u akustičnoj verziji i koja je ponovljena pred kraj nastupa, opet u bend verziji. Izvođenje njihove najpoznatije pjesme bio je odličan izbor jer su se tog trenutka špancireri koji su šetali Korzom zaustavili privučeni njezinim poznatim taktovima i kroz nekoliko sekundi činilo se da je trg popunjen zatravljenim ljudima koji su pjevali refren.
S posljednjeg albuma izveli su i “Bez tebe“, nakon koje je Gabrijela zaključila kako sad već svi znamo da je pjevačica i da se može riješiti akreditacije izvođača koja ju smeta pri izvedbi. Pjesmom “Do kraja” pružila nam je uživanje u njenoj energičnoj vokalnoj izvedbi, a najavila ju je kao pjesmu za koju je snimljen videospot na Brijunima. Uzrokovala je vidljivo dobro raspoloženje publike koja je slušala, kao i zastajkivanje špancirera u prolazu u pravom duhu ovog festivala.
“Zauvijek” je ponudila kao moguću pjesmu za prosidbu. Kod te je pjesme došlo do osipanja publike, budući su u to doba na dvije veće pozornice počinjali drugi glazbeni programi. U izvedbi “Iznad oblaka” imala je ponovno jaku pomoć publike pri pjevanju refrena, a nju su ponovili na bisu u akustičnoj verziji.
“To ljubav je” s drugog albuma imala je dojmljiv instrumentalni intro. “Sami u Sali” činila se malo jače u soul stilu. Izvođenje “Osmijeha” izazvalo je dobre vibracije u raspoložene publike koju su činili ljudi srednjih godina, mladi i djeca. Upravo zbog djece spominjem vrstu publike. Naime, od početka koncerta ispred pozornice na prostoru od nekih 16 kvadrata nalazio se tucet same djece koja su plešući uživala u glazbi i vikala “Hoćemo još!“. Činilo se da Varaždin odgaja publiku budućih kulturnih varaždinskih zbivanja na Nolinom koncertu. U vrijeme kada se opstanak glazbe počeo mjeriti live nastupima, ovako nešto svakako daje pozitivnu sliku budućnosti glazbene struke.
“Grad iz snova” s najstarijeg albuma Nola je, prema Gabrijelinim riječima, koja je cijelo vrijeme intuitivno komunicirala s publikom, posvetila Varaždinu. Osim svoje produkcije izveli su i tri covera: energičnu “Bobby G“, koja je potakla publiku na kretanje, “Son of a Preacher Man” i “Valerie” u rock verziji s odličnim klavijaturnim solom.
Prvi nastup Nole na festivalu moći će svakako staviti u svoju biografiju kao jedan od neobičnijih, ali uspješnih koncerata u kojem su se poklopile izvedbene performanse grupe i potrebe publike, što potvrđuje raspored pjesama u set-listi, a k tome i naučilo kako održati nastup u uvjetima kontinuiranog “muvinga”ljudi s mogućnošću da ih zaustavite svojom izvedbom i dopunite njihov naramak dobrih emocija koje nose špancirajući gradom.
