Nipplepeople u Tvornici: ‘Dobra večer, stiže zabava’

Najavljujući sinoćnji koncert, u različitim ste medijima proteklih dana mogli primijetiti varijacije na temu Nipplepeoplea kao “jedinstvene pojave na hrvatskoj glazbenoj sceni”. Međutim – što jest jest, ovaj tajanstveni maskirani dvojac u odličnim kostimima zaista je jedinstvena pojava u nas, iako je na inozemnom tržištu već neko vrijeme prisutna ideja sakrivanja identiteta glazbenika – doduše, češće sa ciljem čuvanja vlastite privatnosti nego jedinstvenosti njihove pojave. Neki fanovi ovog elektro-pop dvojca tvrde da bi otkrivanjem njihovog identiteta nestala i njihova karijera – no nije ni bitno tko su zapravo Nipplepeople – bitno je da su sinoć u Tvornici napravili pravi spektakl, time obilježavajući dosadašnju karijeru.

Na samom početku ovog izvještaja svakako bih pohvalila pridržavanje točne satnice organizatora, ali i publike budući da sam odmah poslije imala zakazan drugi koncertni pohod na Jeffa Millsa u Boogaloou. Lijepo je vidjeti da koncerti u nas napokon počinju na vrijeme, pa je bilo i za očekivati da će nam Nipplepeople priuštiti sat i pol do dva odličnog nastupa.

Iako pod maskama, na samom se početku koncerta osjetila pozitivna trema u zraku u njihovim glasovima – kako su i sami priznali, strah je bio prisutan od same najave koncerta prije tri mjeseca – ali čini mi se da je sve to nestalo prvim izvedbama singlova “Bolji” i “Tebi”. Uvijek posebni, maskirani i rasplesani, odmah su podigli prepunu Tvornicu na noge, a čini se da je publika tog trena prihvatila sve što im je Nipplepeople sinoć ponudio – s punim pravom.

Budući da sam ih do sada samo jednom slušala uživo, i to u sklopu zagrebačkog Tjedna dizajna (gdje su “Frku” izveli uživo sa Zdenkom Kovačiček), od koncerta nisam očekivala mnogo – ali publika je dobila mnogo. Imali smo prilike čuti i dosta neobjavljenih stvari, poput meni odlične pjesme “Vjetar”. Iako sam se nadala da ću ju uskoro čuti u eteru ili na YouTubeu, dvojac tvrdi da ju ne planira izdati “do minimalno 2024.” pa ću se morati još malo strpiti. Pauze između nastupa, najčešće napravljene s ciljem presvlačenja u druge, još spektakularnije kostime, popunjavao je njihov plesač Toni, inače čest i rado viđen gost benda na koncertima, ali i u spotovima poput zadnjeg objavljenog za singl “Nikada”, koji u live aranžmanu zvuči odlično.

Nije prošlo puno vremena od kraće pauze i mijenjanja kostima, a publika je doživjela totalni delirij, očekivano na jedan od njihova dva najveća hita – pjesmu “Sutra” koja je u proteklih godinu dana pokorila radijske postaje. “Ne volim te” je Nipplepeople odlično prearanžirao u koncertnu verziju zajedno s ponešto nježnijim introm Basement Jaxxa “Jus 1 kiss”, nakon čega je ponovno uslijedio delirij s vjerojatno najpoznatijom obradom u Hrvatskoj – “Frka” Zdenke Kovačiček sinoć je zaista pokorila Tvornicu, kao i pjesma “Sutra”, obje izvedene u nekoliko različitih verzija – od klasičnih, studijskih, do akustičnih s ukulelama. Kao jedini minus sinoćnjeg nastupa izdvojila bih upravo to – vjerojatno zbog manjka do sada objavljenih stvari, “Sutra” se orilo Tvornicom dva ili tri puta, izazivajući lagani nervni slom kod mene – svakako znam da narednih dana prebacujem pjesmu ako mi negdje izleti taj inače odličan i meni jako drag hit kojeg uvijek rado otpjevam svim svojim simpatijama.

Nakon dva hita u mnoštvu verzija, napokon su uslijedile i druge odlične stvari – “Bolji”, ovaj puta ponovno u drugačijem aranžmanu, ‘umiksan’ s odličnim (!) coverom “That’s not my name” The Ting Tingsa i nešto manje poznat hit “Broj”.

Bend je bis iskoristio kako bi se zahvalio svim popratnim članovima koji surađuju s njima, a uključujući još jednu kraću pauzu pokrivenu fantastičnom Tonijevom plesnom točkom te pozdravima svima okupljenima, od Zdenke Kovačiček koja, na razočaranje mnogih, sinoć nije mogla biti prisutna na ovom audio-vizualnom spektaklu – koji to zaista i jest.

Usprkos malom minusu na broju izvedenih pjesama na setlisti, Nipplepeople su svojim najvećim nastupom u karijeri opravdali titulu jedinstvene pojave na našoj sceni, a ovim im putem želim da takvi i ostanu – jedinstveni i posebni, ali i da ne čekamo iduće pjesme do 2024. godine.