Nakon nešto više od godinu dana ponovo nas je u KSET-u posjetila ljupka Nina Nastasia. Dojmovi s prvog zagrebačkog koncerta bili su tako dobri da je samoincijativno organizirala ovaj koncert, ujedno i početak turneje, pa je to prokomentirala riječima – ili će biti najbolji ili najgori.
Nina je prekjučer nastupila sa svojom akustičnom gitarom i u pratnji violončeliste i violiniste, ali je najavljivani bubnjar iz benda Dirty Three, Jim White, koji svira na njenom zadnjem albumu, nažalost izostao zbog gripe. No, to zapravo i nije puno smetalo da bi se uživalo u Nininoj glazbi. U njoj ne treba tražiti tehnički virtuozitet, ona će vas upravo obrnuto oduševiti ljepotom postignutom krajnje jednostavnim sredstvima gdje je u prvom planu Ninin kristalno jasan glas, a violini i violončelu tek se rijetko dopuštaju bučnije dionice.
Stihovi njenih pjesama nježna su lirika u tematskom rasponu od mračnih vizija vezanih uz intimne odnose, koje čini se pretežu na novom albumu Run to Ruin, za razliku od predzadnjeg The Blackened Air na kojem je prevladavao mistični, u nekim pjesmama čak religiozni ugođaj, uz česti folk prizvuk u načinu interpretacije.
Tu mislim na sjajnu “In the Graveyard” koja je na jučerašnjem koncertu već prvim taktovima izazvala opće oduševljenje. Po reakcijama publike koja je prepoznavala starije pjesme može se zaključiti da je Nina Nastasia postala jednim od omiljenih ksetovih izvođača, pa se nadajmo da će nas svakim novim albumom redovito posjećivati, a i publici u KSET-u mora se priznati da se napokon upristojila pa je u stanju bez prevelike buke odslušati cijeli koncert takve tihe i profinjene glazbe.
(Sjetimo se samo koncerta The Necksa od prije nekoliko godina kada se bezobraznik kojemu je usred koncerta zazvonio mobitel još i drznuo javiti se na poziv.)
Tekst: Ivica Prpić
