Nick Cave u Ljubljani: Bučne nježnosti s terapeutskim učinkom

    3623

    Nick Cave And The Bad Seeds

    Rasprodano
    Datum i vrijeme: Ponedjeljak, 30.10.2017. @ 20:00
    Mjesto održavanja: Arena Stožice Ljubljana , Stožice

    Već kad se činilo da nije u mogućnosti nadmašiti nastup u malom Tivoliju od prije nekoliko godina, gospodin Nick Cave je sinoć u rasprodanoj ljubljanskoj Areni Stožice učinio upravo to. U dva i pol sata frenetičnog nastupa izveo je – kako to obično kod Cavea ide – većinu materijala s novog albuma i podsjetio nas na uspješnice iz svoje duge i bogate karijere. Nemilosrdnu podršku pritom su mu činili divlji The Bad Seeds.

    Nick Cave & The Bad Seeds, foto: Leonora Bedić
    foto: Leonora Bedić

    Od početne “Anthrocene” do završne “Push The Sky Away” ponekad se činilo kao da prisustvujemo misi s poludjelim svećenikom sprijeda, a ponekad – kao što je to napisao jedan novinar – “pogrebu na kojem se dobro osjećaš”. Stječe se dojam da je nakon smrti sina otprije nekoliko godina Cave snimio album “Skeleton Tree” i film “One More Time With Feeling” većinom iz terapeutskih razloga. Turneja kojom je posjetio Ljubljanu činila se kao nastavak toga: većinu vremena je proveo u publici, držeći obožavatelje za ruke, ili plešući s njima na pozornici za vrijeme izvedbe “Stagger Lee” i “Push The Sky Away”. Ovo je bio koncert na kojem nije postojala barijera između izvođača i publike. “Volim i ja vas”, kazao je u jednom trenutku uzvraćajući na urlik nekoga iz publike, “i to nemate pojma koliko” – zaključio je uz smiješak. Važno je napomenuti da se na ovom koncertu inače mrgudni Cave nekoliko puta nasmijao.

    Koncert je premješten iz dvorane Tivoli u veliku Arenu Stožice. Isprva se to činilo kao loša ideja: mračni kantautor usred velikog, hladnog, betonskog sportskog kompleksa. Ali bučni The Bad Seeds, vrhunski zvuk i rasvjeta, nekoliko video zidova i i projekcija na platnu iznad pozornice učinili su kao da se nalazimo u koncertnoj dvorani (sve sam osobno provjerio, bio sam i pokraj pozornice, i ispred miks pulta i na tribinama, i stvar je svugdje funkcionirala). A i utješno je znati da jedan Cave u današnje vrijeme, kad se učini da su se srozali svi kriteriji dobrog ukusa, bez problema napuni veliku sportsku arenu.

    Nick Cave & The Bad Seeds, foto: Leonora Bedić
    foto: Leonora Bedić
    Muziku podržava

    Nastup je prvenstveno bio promocija novog albuma s kojeg je odsvirano čak sedam pjesama. Hermetičan i na trenutke aritmičan novi materijal izveden je besprijekorno i veoma blizu studijskim snimkama. Tišina publike svjedočila je o velikom respektu prema izvođaču. No dok su se prilikom izvedbi novih pjesama držali albumskog predloška, izvedbe onih drugih su često odlazile u nemili jamming, bivale produžene nekoliko minuta, dovodeći nas nekoliko puta do vrhunaca. “Jubilee Street” je tako u svojem finalu eruptirala, a “Tupelo” nas pomela s lica zemlje. “From Her To Eternity” učinila je kao da se nalazimo u onom malenom baru iz Wendersovog filma, dok se mahniti izvođač dere s pozornice. Bubnjar Sclavounos je prije nekoliko mjeseci izjavio da se pjesme neprestance mijenjaju prilikom live izvedbi i ovaj nastup je bio potvrda toga. Kod Cavea pjesma je živ organizam, reagira na životne okolnosti, atmosferu i publiku, i onda zvuči u skladu sa tim.

    Prvi dio koncerta bio je težak i mračan. Uz spomenute, izvedene su još “Jesus Alone”, “Magneto” i “Higgs Boson Blues”. Prvi put je malo svjetla u arenu propustio prilikom prekrasne izvedbe “The Ship Song” te nezaobilaznog favorita ljepšeg spola, “Into My Arms”.  Formalni dio koncerta završen je novitetima “Girl in Amber”, “I Need You”, “Skeleton Tree” i “Distant Sky”. Nisu izostale ni “The Mercy Seat” i “Red Right Hand” za vrijeme koje je pozornicu okupala krvavo-crvena rasvjeta. “You still got that shitty phone – he’ll get you a better one!”, kazao je nekom u publici.

    Za bis je ostavljena “The Weeping Song”, a na “Stagger Lee” i “Push The Sky Away” je pozvao publiku na pozornicu. The Bad Seeds, važno je kazati, uistinu jesu jedan od najboljih pratećih bendova i pristaju Caveu isto kao i ono odijelo šivano po mjeri u kojem nastupa. Sclavunos je većinom bio za vibrafonom, a druga ‘percussion’ polovica Thomas Wydler ubacivao jazz ritmove na bubnju. Warren Ellis je, naravno, svirao gotovo sve, od velikog koncertnog klavira postavljenog u sredini pozornice, do violine, gitare i klavijatura.  Casey – standardno dobar na basu. Pojačanje u vidu gitarista Vjestice i klavijaturista Dammita zaokružilo je cijelu zvučnu sliku The Bad Seedsa. Bili su opasni i bučni.

    Cave u Ljubljani je bio izvrstan i katarzičan nastup velikog i žilavog kantautora kojeg nemili životni udarci nisu slomili.

    Muziku podržava
    Stisni