Nastupi koje se još treba i mora pogledati uživo

Prepolovljeni Veliki pogon Tvornice kulture sinoć je ugostio dvoje ponajboljih domaćih kantautora novije generacije.

Irena Žilić predstavila je svježe objavljeni i drugi po redu album
“Haze“, a kao predizvođač nastupio je J. R. August, pravim imenom Nikola
Vranić.

Vranić se na stageu nacrtao s desetak minuta zakašnjenja i u pola sata svirke fino popunjenom auditoriju podario itekako impresivan nastup, s fokusom na aktualnom EP-u “33“. Njegov klavirski blues koji surfa na rocku, folku, ragtimeu, pa i gospelu, ovog je puta bio pojačan mješovitim sedmeročlanim zborom i četiri izvedene pjesme zvučale su nadmoćno.

Čovjek je izvrstan izvođač i u to nema sumnje, a nakon produhovljenih “Crucify Me” te pogotovo “Lead The Way“, s majstorskim vokalima i zborom koji je svoje dionice odradio maksimalno efektno, doslovno se mogao steći dojam izlaska iz katedrale.

Šteta što još nije izvedena i “River Runs Through” sa spomenutog EP-a, ili “Distort Reallity” s “Change of Seasons”, ali vremena je bilo tek još da se izvede “Black Limousine” s “Tea Party With Mr. Death” te “Dangerous Waters“, pjesma koja još nije snimljena i koja daje naznaku da bi i sljedeće Vranićevo izdanje moglo biti podjednako impresivno kao i prethodna tri. Zbilja je šteta što je umjetnik ovakvog kalibra imao samo pola sata vremena da se s izvrsnim zborom predstavi publici, potogovo uzevši u obzir da je koncert Irene Žilić trajao svega sat vremena, ako i toliko.

Irena je nastupila s bendom kojeg su, ako se ne varam, uz nju na gitari i glasu, činili Lucija Potočnik na bas gitari, Davor Marinac na bubnjevima, te Ivana Žabkar na synthu, violini i back vokalima. Za razliku od Ireninih solo nastupa u kombinaciji akustične gitare i glasa, sinoćni nastup konkretnije je predstavio njezin opus. Nove pjesme s “Hazea” doduše i zahtjevaju potporu benda, ali materijal s debitantskog folkish ostvarenja “Travelling” zvučao je nebrojeno puta bolje nego što je to zabilježeno na studijskoj snimci.

Početak koncerta s “Eve” nije mogao biti bolji. Radi se o posljednjoj pjesmi s “Travellinga” i na koju se najbolje i nastavlja mračniji izričaj s aktualnog “Hazea”. Ostatak set-liste činio je upravo “Haze“, koji je, ako se još jednom ne varam, odsviran u cijelosti, te nekolicina naslova s “Travellinga”.

Bend je na čelu s Ireninim minimalističkim gitarama i glasom upečatljive boje i perfektnog tona na svakoj drugoj ili trećoj pjesmi uspješno pogađao ‘u sridu’. Problem je bio u pojedinim pjesmama koje su ostavljale dojam nedorečenosti ili nedovršenosti tj. nisu imale neki svoj upečatljiv highlight, a znale su završiti krajnje čudnovato sasječene nakon kratkog vremenskog perioda.

Od novih pjesama ponajviše su se tako istakle izvrsne “The Scratch“, “Omega” te singlovi “X” i “The Moon“, dok su starije, uz ritam sekciju, zvučale jednostavno moćnije nego dosad. To se odnosi na “Whatever Feels Right”, “Days Of Innocence” i “Scars” i zbilja je šteta što kao takve za potrebe albuma nisu i snimljene.

Nakon nekih četrdeset i pet minuta završio je regularni dio koncerta da bi bend na bis bio dozvan prije nego što je i stigao u backstage. Odsvirana je još odlična “Taste” koja se iz sigurno nekog čudnog razloga nije našla na novom albumu, s obzirom da zvuči bolje od barem četiri pjesme koje su svoje mjesto tamo i našle. Za sam kraj ostavljena je “Scars” koja se pokazala kao vrhunac večeri. Ovdje se, s ritam sekcijom, sad radi u potpuno dinamičnom istinskom hitu koji je sinoć vidno osvojio publiku.

Ali taman kad se atmosfera zakuhala kako i treba, Irena se bez puno riječi sa svojim novo oformljenim bendom konačno povukla u backstage, ostavivši neki čudan dojam da se njezin nastup iz nekog neutvrđenog razloga još koji put treba pogledati uživo.