Franolić, Ćulap, Jovanović
Prvo je bio duo Franolić & Ćulap i izdali su album “Bujrum”. Za novu prigodu su većinom iste pjesme preradili i nadodali Jovanovića, pa je nastao superiorniji album “Put”.
Franolić je lik koji svira instrument koji se zove oud, a to je svojevrsna preteča lutnje kakvu mi znamo. Navodno se od svojeg instrumenta ne odmiče često, već marljivo vježba u svakom slobodnom trenutku, što se jasno vidi i na samom nastupu jer sve je besprijekorno, čak kada ga malo zajebava pokoja žica. 
Ćulap je udarkaljaš koji je pohvatao čari mnogih instrumenata po kojima se udara. Na koncertu svira na nekoliko ‘bubnjeva’ različitih veličina i po meni najzanimljivijem instrumentu udu koji je kao neki veliki ćup s nekoliko rupa koji ispušta vrlo zanimljive tonove.
Jovanović je usnoharmonikaš koji živi u Berlinu gdje je i otvorio školu Harmonica School Berlin, pa ne čudi da na koncertu ima nekoliko usnih harmonika kako bi što bolje dočarao zvukove atmosfere oko sebe.
Kad ih postavimo sve zajedno i natjeramo ih da nam odsviraju svoju verziju ento glazbe od Balkana do ‘Arabije’, dobivamo vrhunsko iskustvo koje može graničiti s laganom meditacijom.
Vinyl se činio kao prikladnim mjestom za ugostiti ove vrsne glazbenike jer je bio taman veličine za broj okupljenih što je doista stvorilo poseban štih u ambijentu. Kad je trio sjeo na svoja mjesta i počeo prašiti elegične melodije, bilo je jasno da ova glazba može čovjeka ponijeti u neke druge prostore, daleko od ovozemaljskog.
Naravno, prezentirao se album “Put” koji je s usnom harmonikom dobio jednu dimenziju više u odnosu na predhodnika “Bujrum“, također odlični uradak, pa vjerujem da smo tako čuli sve pjesme s albuma, plus još pokoja neobjavljena stvar i improvizacija.
Za nastup bi mogli reći da je upravo jedna velika blues i etno improvizacija u kojoj se glavni likovi poznaju u dušu i znaju što i kako odsvirati u svakom trenutku da bi se održao intrigantni doživljaj glazbenog stvaralaštva. Ponekad vrlo sjetni i melankolični, u drugom trenutku življi i razuzdaniji, uspijevaju sljušatelju staviti svoju glazbu u fokus.
Tako smo kroz 90-ak minuta nastupa mogli lako zamisliti kako lutamo pustinjskim predjelima na devama dok nam soundtrack pokazuje koliko se teško živi u takvim uvjetima. Ipak, poneki veseliji ton pokazuje da nije sve tako crno, da ljudi ne gube nadu u bezizlaznim situacijama, da ne treba klonuti duhom ako vidimo samo ‘pijesak’ svuda oko sebe.
Magija je u jednom trenutku morala stati, pa se nakon toga postavlja jedno sasvim logično pitanje. Često u nedogled štujemo saharski blues i kada dođe takav bend u naše krajeve, pune se znatno veći klubovi, dok domaće proizvode opet ignoriramo jer nam očito nisu dovoljno dobri, odnosno, trebali bi reći da nisu dovoljno razvikani.
Franolić & Ćulap & Jovanović su naše blago, zlatni dečki vrhunskog osjećaja za blues provučen kroz ento glazbu ovih prostora koja se širi prema istočnjačkim notama arapskih zemalja. Dajmo im šansu jer vas neće iznevjeriti, kao što nisu niti okupljene sinoć u Vinylu. Ovo je bio pravi put za subotnji izlazak…
