Parov Stelar
Austrijski muzičar Marcus Füreder, umjetničkog imena Parov Stelar već neko dulje vrijeme ima kultni status u Zagrebu, stoga je njegov dolazak s grupom u Malu dvoranu Doma sportova postao ultimativni izlazak za sve one koji žele vikend dočekati plesno, uza zvuke electro-swinga i srodnih žanrova.
Proljetna večer u petak je počela petočlanim bendom (2 syntha, 2 vokala, povremeno gitara, električne perkusije) po imenu Roppongi Red u 20:58. Njihova viđenja elektro-akustičnog punka su imala svoj šarm, no ne više od toga. Počeli su s pjesmom “Sladak kao ti” koja im je i singl. Na elektro-sintetičkim udaraljkama im je pomogao Stanislav Kovačić.
Vizualni dio se svodio na pjevačicu u kričavo žutom kompletiću, dok su ostali bili zabavljeni stajanjem na sceni i sviranjem instrumenata.
Roppongi Red muzički podsjećaju na Mr. Lee& IvaneSky, samo s manjim impresijama kod potpisnika ovih redova. Polusatni nastup su zaključili obradom grupe Disciplina kičme “Da li znaš za neki drugi ritam”.
Dvije minute prije 22 sata na sceni su se pojavile zvijezde večeri, grupa Parov Stelar. Njen šef Füreder bio je za svojim pultom, računalima, konzolama i ostalim điđamiđama, na sredini, iznad svih, dok su se ispred njega šetkali pjevačica zamamnog glasa Cleo, tročlana limenopuhačka sekcija sastavljena od trombonista, trubača i saksofonista. Sa strane su se smjestili bubnjar sa svojim kompletom i gitarist/basist sa svojim instrumentima. 
“I need love, sweet love” pjevala je Cleo, dok je cijeli Dom sportova odzvanjao u ritmu. Osim toga, Cleo je naučila pozamašnu količinu hrvatskih riječi, kako je kasnije objasnila, jer je korijeni vežu za Hrvatsku. Füreder također Hrvatsku rado ima, jer ga vežu sjećanja za ljetovanja u djetinjstvu (uostalom, postoji i pjesma “Baska Brother”, očito inspirirana Baškom).
Pjesme su se pretakale iz jedne u drugu, tako da je potpisniku ovih redaka brzo pala motivacija za taksativnim navođenjem pjesama i set-liste, no valja spomenuti “Clap Your Hands” koja je podigla temperaturu, te novu pjesmu “Cuba Libre” koja je dala natruhe uvida kako će zvučati novi nosač zvuka grupe. Bio je ovo najskuplji sat aerobika u Zagrebu.
Note idu, dobe se kotrljaju, a tijela publike se miču u svim mogućim smjerovima – sve uz muziku i svi zadovoljni. A oni koji su samo došli da bi slušali muziku – ni oni nisu promašili s odabirom koncerta, iako valja reći da je zvuk u dvorani jako varirao s obzirom na mjesto stajanja/sjedenja. Okupljeni u krajevima su osjećali da je glas od Cleo gubio po dvorani, dok je u sredini zvuk bio vrlo solidan.
Kompletan sastav se odlično osjećao na sceni, i odavali su dojam da je riječ o poznatijem bendu nego što on jest. Puhačka sekcija je djelovala kao da je upravo kod nekog kirurga povećala pluća, propuhivali su kroza svoje instrumente zraka i zraka, ali – isplatilo se. Pri kraju “Grandpa’s Groove” je žarila i palila te možda ostavila najbolji dojam.
Publika je obje ručke prihvatila ritmove i melodije grupe, a erupciju emocija na kraju stominutnog koncerta nisu doživjeli ni mnogo razvikaniji bendovi od Parova Stelara. Nakon ovakve interakcije benda i publike nije pitanje hoće li Parov Stelar doći opet, nego kad će doći opet.
