Mayales
Novi album Mayalesa “Simbol za sunce” malo je glazbeno djelo, čak i svojevrsni hommage psihodeliji šezdesetih, kojeg je publika objeručke prihvatila. Moglo se to vidjeti i sinoć u Vintage Industrial Baru, gdje je treća inkarnacija ovog cijenjenog domaćeg benda premijerno odsvirala sve pjesme s novog albuma uz, naravno, pokoju stariju numeru.
Već se na samom početku moglo čuti i vidjeti koliko su Mayalesi uvježbani i pripremljeni, a tome su pridonosili i pridruženi članovi benda, Pavle Miholjević i Jura Ferina. Nizale su se sinoć sve pjesme sa “Simbola za sunce” – od “Među tajnama tajnim” pa do “Momcima s plaže”.
Lijepo iznenađenje na koncertu bila je Nikolina Kovačević, vokalistica F5 i Dementronomesa. Nikolina je s Mayalesima otpjevala “Ti dobro znaš kome pričam“, na kojoj je briljirala, zatim “Virtual Baby”, te “Zlatne note” koja je, kako je Beluhan rekao, bila posvećena našem velikom glazbenom entuzijastu i novinaru Anti Perkoviću.
Nikolinina izvedba i boja glas zazivaju ostavštinu Valerije Nikolovske, što samo pokazuje koliko se ona dobro uklapa u glazbenu vizuru Mayalesa, a i postavlja pitanje o potencijalnoj suradnji koja uopće ne bi zvučala loše.
Dapače, uvijek ću tvrditi da su kvalitetni ženski vokali bili dio izvornog duha Mayalesa. Pritom, naravno, treba uzeti u obzir njihovu suradnju s Yayom, Terezom Kesovijom na “Roadieu”, a i na pjesmi “Simbol za sunce” se može čuti glas Nikolovske. Kada se pogleda, ovaj puni krug kod Mayalesa upotpunjava i vokal Petra Beluhana koji se, zbog svog senzibiliteta, prilično dobro uklapa u glazbenu kulisu benda. Beluhan je na pjesmama “Simbol za sunce” i “Što je ostalo od nas” ostavio iznimno jak dojam na publiku.
Presudna je stvar i njegova energija, koja je, kako je to barem izgledalo sinoć, nepresušna. Kemija između benda se mogla osjetiti, bez obzira što su pojedini članovi benda na momente bili ukočeni, ali svakako treba pohvaliti i basista Ronija koji se svojom svirkom, zaista posebno isticao.
Bend je na pozornici uživao, a uživala je i publika skupa s njima. Mirčetini gitarski premazi bili su forte na svakoj pjesmi, a do izražaja su posebno dolazili uz gitarističku asistenciju Miholjevića koji je pridonosio psihodeličnosti. Svakako treba istaknuti i našeg ponajboljeg bubnjara Edija Grubišića čiji je zvuk bubnja zaokruživao kompletnu zvučnu sliku.
Mayalesi su publici servirali zaista dobar koncert, jedan bis i samo nešto više od sat vremena svirke. Gostovanje Nikoline moglo se iskoristiti da se u jednom drugačijem, aranžmanu u stilu današnjeg senzibiliteta Mayalesa odsvira “Mogu i sama” što bi bio šlag na tortu, ili čak još pokoja stvar s albuma “2”.
Tako bi se udovoljilo i publici koja vrlo rijetko ima priliku čut Mayalese, s obzirom na njihov turbulentan način rada. Album “Simbol za sunce” uživo zvuči još bolje, još zanimljivije, a razlog tome i je i, kako sam ranije spomenuo, uvježbanost benda.
Nadam se da će, kad su već u formi, nastaviti nizati koncerte i raditi, kako je i Beluhan jednom prilikom rekao, na novim pjesmama jer su po prirodi gladni stvaranja novih songova, a ako je suditi i po publici sinoć u Vintageu – i ona je gladna glazbe Mayalesa.
