Lesseri spremni za velike stvari

    468

    Dvorište teatra Itd. čini se kao nedovoljno iskorišten prostor, s obzirom da bi u ljetnim mjesecima mogao pružiti odličan dom za mnogobrojne manje koncerte – naprosto se ne sjećam kada sam zadnji put bio tamo na nekom koncertu… Ok, dio problema leži i u meni jer u i oko teatra nisam bio godinama, ali nekako sam dojma da (The) Lesser Men nisu mogli bolje pogoditi ugođaj za jučerašnju promociju novog albuma.

    Večer je otvorio Matija Habijanec, odnosno njegov alter ego The Marshmallow Notebooks. Kako se novi album (The) Lesser Mena zove “Bedrooms“, tako je i bina bila složena kao spavaća soba s krevetom ispred bine koji je Matija iskoristio za svoj nastup. Sam s gitarom, najviše je predstavljao pjesme s budućeg EP-ja “Destruction”, koji je istini za volju najavljen odmah nakon albuma “The Marshmallow Notebooks”, ali još nije vidio svjetlo dana. Budući da su prijatelji i nekadašnje kolege s Noisy Nighta, izbor je bio logičan, a Matija je fino iskoristio svoje vrijeme za zagrijavanje publike.

    Muziku podržava

    (The) Lesser Men su na novom albumu napravili popriličan zaokret u svojem zvuku nadodavši hrpetinu synthova u svoje pjesme. To je pjesmama dalo jednu novu dimenziju s kojom bi, uz malo sreće, mogli doprijeti do šire publike, baš kako su i prije par godina to uspjeli riječki Jonathan. Koliko god nekima na prvu nema smisla uspoređivati ih s bendovima poput Jonathan, Editors i sličnima, toliko opet i ima jer danas Lesseri upravo stvaraju taj synth naboj u pjesmama s kojima su spomenuti bendovi napravili velike stvari.

    Bilo kako bilo, s tom promjenom u zvuku, smatram da sam jučer gledao dva benda koji su se izmjenjivali na stageu. Prvi je onaj koji teži powerpopičnijim gitarskim melodijama i zaraznijim refrenima te drugi koji se mnogo igra sa synthovima i donosi sasvim drugačiju energiju u nastupu.

    Pojačani s dodatnim, petim članom Vatroslavom iz (također prijateljskih) Benchwarmersa, logično su prvo krenuli s predstavljanjem novog albuma i tu smo vidjeli koliko te pjesme mogu moćno zvučati uživo. S takvim nastupom, ne bi me čudilo da ubrzo skupe publiku koja dosad nije čula za njih, a pali se na taj nešto mračniji rock prepun synthova. U početku su se mnogo borili s videom i praćenjem istog koji se vrtio na zidu pored, ali kako je fokus bio na bini, mislim da je malotko pratio ta zbivanja na zidu zbog čega je s vremena na vrijeme znalo biti malo ‘anojing’ neprestano ponavljanje ‘dostižemo video’…

    Kad su napravili rošadu na stageu i odmaknuli se od centralno postavljenog syntha, bilo je jasno da skreću u dio koncerta u kojem će nas podsjetiti na radove s prvijenca. Tu se moglo primijetiti da su te pjesme s prvog albuma u neku ruku hitoidnije (posebno kad vrlo lako možeš pjevati uz bend na pjesmama poput “Mamamamamamamamamamamamamamamama”) i potpuno drugačije od materijala koji se predstavljao. Možda bi bila zanimljivija odluka da su i te pjesme malo začinili u sličnim aranžmanima (s dodavanjem synth premaza), ali što je tu je. Do kraja regularnog dijela nastupa dobili smo još nekoliko rošada članova po stageu što znači da su se izmjenjivali i albumi, da bi nas bend u konačnici počastio i s bisom od tri skladbe.

    (The) Lesser Men djeluju svježe i moćno, a pred odlično popunjenim prostorom ispred sebe, pokazali su da su spremni napraviti iskorak u karijeri. Već samom promjenom zvuka, približili su se onom što danas mladi vole, a za live nastupe bi samo još trebali malo poštimati setlistu (ili aranžmane) da ne izgleda kao da se dva benda izmjenjuju na stageu. Sam zvuk nije bio savršen, ali energija koju je bend pokazao, pojeo je taj dio bez pola muke.

    Ponavljam, (The) Lesser Men su spremni za velike stvari, u to uopće nema sumnje.

    0 Shares
    Muziku podržava