U utorak, 6. svibnja, Boogaloo je imao čast i ekskluzivu ugostiti hrvatski najoriginalniji i najautentičniji etno bend – Kries, s karizmatičnim Mojmirom Novakovićem na čelu, kao vođom osmeročlanog plemena sviračkih virtuoza raznoraznih instrumenata.
Samo tri dana prije, Kries je svoj novi (drugi po redu) album “Kocijani” promovirao u dalekoj Maleziji, na World Music Festivalu u Penangu. A nastup koji su nam priredili tu u Zagrebu zaista je bio unikatan, dojmljiv, snažan i vjerujem da će svima koji su mu imali privilegiju prisustvovati ostati urezan u pamćenju kao čisto savršenstvo.
Koncert je bio najavljen u 21 sat i doista je par minuta iza i počeo, pred jedva par ljudi, kratkim vokalnim introm u obliku dueta, posvećenom Dunji, uz šaljiv komentar da će morati ponavljati stvari kad se ljudi skupe, no već na prvim taktovima “Čuj Marice“, to se pokazalo netočnim jer se Boogaloo ugodno popunio uletom ljudi koji su dotad ugodno čavrljali i pijuckali za šankom u susjednoj prostoriji. 
Tom novom pjesmom jasno su nam dali do znanja koliko su u biti istovremeno i žestoki i emotivni i sjetni i tradicionalni, zaista nepogrešivo, kao i da je dolazak novih članova Erola Zejnilovića na električnoj gitari, Konrada Lovrenčića na basu i Ivana Levačića na bubnjevima – pun pogodak! 
Pjesma također prezentira odmak od Kriesovog zvuka na prvom albumu “Ivo i Mara” i na kraju ispada žešća rokačina, naravno još uvijek duboko emotivna, kao i sve ostale stvari. Novi Kries nema elektronike. Sve je vrlo živo, snažno i iskonsko.
Ono što je ostalo isto, snaga je, entuzijazam i volja šamana Mojmira da svojom interpretacijom nekih davno zaboravljenih stihova iz raznih kutaka lijepe naše i okolice i svojim magičnim plesom koji ponekad nalikuje na trans na stageu probudi u najdublje u nama skriveno povezništvo sa Zemljom na kojoj živimo, kao i sa zemljom u kojoj živimo i njenim ljudima, ljubav puno veću od one koju nam razni tzv. patrioti uvaljuju.
Slijedile su većinom stvari s novog albuma, poput “Grličice“, “Oj livado“, “Sava“, “Procvala je“, “Djever djevojku vodi za ruku“, u koje su se vješto implementirale stare “Moj javore” iz filma “Konjanik”, kao i “Ivo sadi bora zelenog” s prvog albuma, i koje su s istim veseljem dočekane od publike, koja je dotad već bila poprilično rasplesana.
Iskreno, ne znam tko je na koncertu od postave više dolazio do izražaja, jer je svatko savršeno odsvirao i otpjevao i izazivao jednako divljenje i impresioniranost dotičnim instrumentom, odnosno vokalom.
Vrijeme je da poimence nabrojim tu bajkovitu ekipu: Krešimir Oreški udarao je po raznoraznim udaraljkama od doboša, bongosa do inih bubnjeva, Andor Vegh plijenio je pažnji gajdama, frulom, diplama, kavalom, Ivo Letunić lijericom, električnom gitarom i pratećim vokalom, Martin Swan osim što je producirao novi album svirao je i violinu, a tri nova člana već prije su spomenuta i fenomenalno su se uklopili te svojim doprinosom digli bend na super visoku razinu.
Sredinu koncerta obilježilo je gostovanje klape Grdelin. Prije dva bisa s “Geom“, “Zombom“, “Hajdemo doma” i za one koji su propustili početak “Čuj Marice”, kojima su nagradili ‘najbolju publiku’ (prema Mojmirovim riječima), kraj prvog dijela koncerta pripao je pjesmama s prvog albuma, koje su činile tandem “Konji vrani” i “Liver travere“, i vjerujem da u dvorani nije bilo čovjeka kojega nisu ponesle i dotakle, opet.
foto: Tomislav Capan
