Deftones
Već na prvu objavu o novoj proljetnoj turneji Deftonesa po Europi, datum i lokacija su bili zapikirani u naš gusti koncertni kalendar.
Beč, dvorana Gasometer, 18. travnja 2017. godine, datum je i mjesto koje je nekolicina nas rezervirala, napunila auto i uputila se prema Austriji usprkos svim živim silama koje su se postavile pred nama kao izazov.
Sustavna provjera na granici, čekanje u koloni od tri sata, loše vrijeme, prevrtanje kamiona na autocesti. Sve je djelovalo kao da skupini entuzijasta, kojima je ovaj američki bend obilježio dio odrastanja, neće poći za rukom kako bi ostvarili svoj cilj i ulovili ih uživo, 11 dugih godina nakon nastupa u dvorištu Močvare.
No uporni i puni adrenalina tamo smo stigli nakon osam sati dugog putovanja i prepustili se ovoj večeri. Bez nekih velikih očekivanja, uz poveće uzbuđenje, napokon smo došli na svoje i pogledali bend koji je sada već davne 1995. izbacio debi “Adrenaline” smjestivši ih u tom razdoblju direktno u nu-metal vode kojima se plovilo tijekom ’90-ih godina.
Da budemo iskreni, oko ove večeri su postojale sumnje s obzirom na nerijetko lošije kritike na račun kako frontmen Chino Moreno uživo zvuči slabije i ne baš tako dobro u odnosu na perfektna studijska izdanja. 
No krenimo od početka. Predgrupa je otpočela točno u 20 sati i ako bi se to uopće moglo tako nazvati, ‘zagrijala’ publiku za bend večeri. Radi se sastavu Skyharbor, odnosno online projektu koji je zaživio na pozornici. Članovi benda dolaze iz Indije i SAD-a, a sastav je poznat po tome jer mu je u nekadašnjoj postavi bio i vokal britanskih progresivaca TesseracT.
Na prvu, same kompozicije su nam djelovale interesantno, gotovo filmski i iznimno melodično, no sve nam je već na prvu pokvario efektima prenaglašeni i isforsirani vokal. Naime, bend je očigledno nastojao rekreirati isti zvuk na albumu, što jednostavno nije postizalo nikakav uspjeh u live izdanju. Kao jednostavan zaključak, studijski to zvuči puno bolje nego u live formi, barem sudeći po njihovom jučerašnjom nastupu.
Nakon njih, direktno u glavu, točno u 21:15 kako je zakazano, Deftonesi su okupirali binu i krenuli s moguće svojim najcijenjenijim izdanjem “White Pony” s kojega su odsvirali “Korea” i nakon koje je bilo jasno da ova večer teško da može promijeniti smjer na loše.
Poduži set sastavljen od 22 pjesme, u najvećoj mjeri se bazirao na posljednjem hvaljenom izdanju “Gore” s kojega smo čuli pet pjesama. Ostatak je bila kombinacija preostalih albuma, iako su samo po jednu odsvirali s “Adrenaline” i “Saturday Night Wrist”. Riječ je o pjesmama “Minus Blindfold” i “Kimdracula”.
Dakle, nisu tu bili isključivo oni najpoznatiji singlovi kao što je primjerice “Change (In The House Of Flies”, već jedan fini presjek kompletnog kataloga i s nešto manje poznatijim draguljima.
Uz zaista moćnu produkciju (koju teško da možeš ne očekivati od ovakvog benda), još jedan ogroman plus je bila i impresivna rasvjeta koja se savršeno uklapala u sanjivi i nostalgični ton koji je kompletnu dvoranu ispunio u otprilike sat i pol vremena svirke.
Bio je to definitivno jedan od segmenata koji je još dodatno poboljšavao cjelokupni dojam same večeri, s obzirom da je i sam hipnotizirajući vizualni aspekt benda oduvijek bio na visokoj razini, kako na spotovima tako i u live formi.
Prepuna dvorana je tako dobila dozu intimnosti koja je do vrhunca došla na drugoj trećini seta kada je sve kulminiralo s emotivnom “Digital Bath” te se zaredalo s klasicima “Change (In the House of Flies)“, “Be Quiet and Drive (Far Away)” i eksplozivnom “My Own Summer (Shove It)“.
Zvuk je bio na razini, a iako su se na momente neke od pjesama činile ponešto nerazumljive na prvu, kompletno gledajući nije stvarao neke poveće komplikacije tijekom samog nastupa, osim Carpenterove gitare koja je u prvom dijelu seta bila poprilično tiha.
Što se same austrijske publike tiče, opće je poznato da su mirniji i staloženiji na koncertima, no bend je ovoga puta u više navrata uspio raspaliti gomilu, kojoj je bilo potrebno zaista malo da se već na drugoj pjesmi, hitu “Back To School (Mini Maggit)” oživi, ali i uživi u pozitivnu energiju koja je preplavila dvoranu, nastavivši se tako prekrasnim i tragičnim numerama kao što su “Diamond Eyes” i “You’ve Seen the Butcher“.
Iako je ostatak benda u zaista dobroj formi, tijekom cijele večeri pozornost je najviše krao sam Moreno koji je poput razigranog školarca ostavio i zadnji atom snage trčkarajući po pozornici na praktički svakoj pjesmi na kojoj nije imao gitaru u rukama.
Uz njega i njegove vriskove, i basist Sergio Vega dodatno je potpaljivao atmosferu i održavao publiku nemirnom na onaj pozitivan način. Iako se na sredini nastupa koncentracija publike malo zagubila i atmosfera primila, već za vrijeme “Rosemary” ubrzano se vratila na staro.
Naravno, cijelu priču su dodatno pojačavali efekti koji su izbalansirani i sasvim umjereno korišteni, kako bi njegov vokal došao do izražaja, bez kojekakvog nakardanog utapanja u njegovom pretjerivanju.
Sasvim očekivano i iscenirano, uslijedio je bis sastavljen od nove pjesme “Prayers/Triangles” koja je ponešto primirila atmosferu te kao sam šećer na kraju nabrijana “Rocket Skates” s kojom je publika uz China sinkronizirano vrištala “Guns. Razors. Knives.“.
Uzevši u obzir posljednje ne tako pozitivno iskustvo kada je bend nastupio u dvorištu Močvare, možemo samo reći da zaista nije potrebno generalizirati oko nastupa Deftonesa. Puno je tu čimbenika koji se moraju poklopiti da ovako kompleksan zvuk sa studijskih albuma zabljesne u pravom sjaju uživo. Dakako, uz cijeli niz odgovarajućih uvjeta pretežito tehničke prirode.
Ova bečka dvorana je ispunila očekivanja i pred nekoliko tisuća posjetitelja prikazala bend u svom svojem sjaju, no bojimo se da ipak takvo što ne bismo mogli dobiti u bilo kojem drugom koncertnom prostoru. Do nekog drugog susreta, ovu koncertnu uspomenu i gotovo katarzično iskustvo prepuno svakojakih emocija sačuvat ćemo u posebnom sjećanju.
Set-lista:
1. Korea
2. Back to School (Mini Maggit)
3. Street Carp
4. Diamond Eyes
5. You’ve Seen the Butcher
6. Kimdracula
7. Tempest
8. Swerve City
9. Gore
10. (L)MIRL
11. Acid Hologram
12. Doomed User
13. Rosemary
14. Minus Blindfold
15. Lotion
16. Digital Bath
17. Change (In the House of Flies)
18. Be Quiet and Drive (Far Away)
19. My Own Summer (Shove It)
20. Headup
– bis –
21. Prayers/Triangles
22. Rocket Skates
