Juda Records izdaje samo odabrane

Treći petak u drugom mjesecu donio je prvu priliku da se predstavi in-door putujući festival perjanica izdavačke kuće po imenu Juda Records iz Sinja.

Isti taj dan je donio prvu priliku da potpisnik ovih redaka postane žrtva vlastitih alternativnih činjenica. Iako je ama baš svugdje uredno razglašeno da ovaj mini-festival počinje u 20 sati, potpisnik ovih redaka je iz još neutvrđenog razloga u ovoj nuli u broju 20 vidio jedinicu i na svoju veliku žalost uspio u potpunosti promašiti prvu izvođačicu večeri, kantautoricu Billie Joan, odnosno Ivanu Pezo.

Billie Joan će svojim vokalnim, instrumentalnim i harmonijskim rješenjima podsjetiti na poznatiju sugrađanku Lovely Quinces, a uskoro joj izlazi i album prvijenac “Barren Land” koji će, ako je suditi po pjesmama okačenim po bespućima Interneta, biti vrlo interesantan za publiku željnu indie-folk zvuka.

Nakon Ivane je slijedio najmnogoljudniji sastav večeri, po imenu Mnogi Drugi. Sedmorica mladih hrvatskih građana se može pohvaliti limenopuhačkom sekcijom i ksilofonom koje čak koriste unutar iste pjesme, te zvukom koji je u drugom koljenu sličan Manu Chaou.

“Osjećam se kao zarez, a izgledam kao točka” samo je jedan od primjera njihove osebujne poetike. Pjevač ugodnog baritona je djelovao pomalo samozatajno, istini za volju, na ne pretjerano velikoj KSET-ovskoj bini se i nije imao puno prostora razmahati. Nakon njihovog prošlogodišnjeg nastupa na Demofestu u Banja Luci dobio sam dojam da je momke malo opila rana slava (svirati pred par tisuća ljudi za glavnu nagradu, pokrivene troškove snimanja prvog albuma, ej, tko to volio ne bi?), no njihov koncert u KSET-u odaje dojam da momci marljivo rade na svojim nastupima.

Sastav eto (čije se ime piše malim početnim slovom) je naslijedio Mnoge druge na sceni i većim dijelom vremena su izvodili svoje viđenje hard rocka/heavy metala/stoner rocka/punka. Pjevač nije zatvarao usta čak ni u momentima kad je to bilo i više nego poželjno. Osim toga, djelovao je kao da su mu se jako svidjela konzumacija sredstava za omamljivanje.

Preostali trojac na basu, gitari i bubnjevima vrlo je disciplinirano baratao na svojim instrumentima i šteta što pjevač nije bio na tom nivou. Neke su im pjesme podsjećale na obrade, možda su bile, a možda i nisu, jer me, shvatili ste, vokalni rad frontmena nije impresionirao, bio mi je nerazumljiv, i nije uspio pogoditi energiju publike. Pjesma “Exodus” imala je sličnu harmonijsku progresiju kao Valjkova “Prevela me mala žednog preko vode”.

Ako je kod sastava eto problem bio rezoniranje s energijom publike, kod zaključnog izvođača večeri to nije bio slučaj. Duo The Yellow Buzz baštini sve blagodati bazičnog električnog bluesa. Da, podsjećaju na The White Stripese i The Black Keyse, no važnije je da djeluju kao orkestar od 50 bubnjeva i 50 gitara koji udara gromko, s voljom i na vrijeme.

The Yellow Buzz ima zarazno oduševljenje svojim izričajem koje se prenosi na publiku i zbog toga će privući pažnju slušatelja, jer će ga zaintrigirati kakva je to muzika u koju Bruno i Adam tako strastveno vjeruju. Od benda je organizator koncerta Mile Mijac (u slobodno vrijeme bubnjar grupe M.O.R.T.) dobio posvetu u vidu nove pjesme. The Yellow Buzz su glazbeni misionari, bez obzira na to što sviraju nije ništa novo ni revolucionarno, to je njihovo stanje uma.

Različitost glazbene ponude je razveselila svačije stanje uma. Juda Records je ovom večeri pokazala da izdaje samo odabrane.