Ljeto u MSU: Jonathan
Druga večer ovogodišnjeg Ljeta u MSU-u pripala je riječkom Jonathanu. Ono što je razlikovalo ovaj koncert od ostalih njihovih dosadašnjih zagrebačkih nastupa upečatljiv je ambijent Muzeja suvremene umjetnosti.
Izolirana otvorena lokacija na krovu Muzeja bez dileme jedna je od ljepših na kojima se u Zagrebu može doživjeti neki koncert. Pogotovo kad se radi o nastupu benda ovećeg kalibra kao što je to Jonathan. Ne želim pjevati hvalospjeve, ali kvragu, Jonathan stvarno razara.
Veliki miljenici publike odsvirali su svoj klasičan set sastavljen od materijala s dva studijska albuma, “Bliss” i “To Love”. Koncert je zapravo bila zagrebačka promocija ovog potonjeg, a kombinacija starih i novih pjesama bila je izvrsna formula za nastup bez praznog hoda. Ako se još k tome doda perfektno ozvučenje dobije se stvarno impresivna rock večer.
Od početne “Coming Again” do trećeg bisa u vidu “Love” bend je ispucao sve adute koje za sad imaju pripremljene, počevši od odličnih pjesama i sigurnih instrumentalija pa do srdačnog stava prema rastućoj publici koja je prepoznala i koja još uvijek prepoznaje nešto itekako intrigantno u ovom bendu.
Teško je bilo ostati ravnodušan na sjajne izvedbe emotivnih “Days“, “Moments” ili “Pictures“, a “Paperman” je još jednom potaknuo na lutanje bespućima imaginarnih prostora pa i na eskapizam. “Who Lies To Whom”, “Try To Get Even”, “The School”, “Communicate!” i slične Jonathanove žestice opet su poslužile za ispucavanje i posljednjih atoma energije.
Šteta je možda što koncert nije počeo s “Battles” (odsvirana na bisu) na koju bi se nastavila “Coming Again”, kao što je to impresivno predstavljeno na aktualnom albumu. No, i ovakav ‘razlomljeni’ raspored imao je svoju čar. S obzirom da je koncert poslužio kao promocija albuma “To Love…“, bend se ipak, ako se ne varam, u potpunosti suzdržao od izvođenja materijala koji bi se trebao naći na predstojećem “…Or To Hold” albumu.
Dojam čitave svirke povećavala je i postava pojačana klavijaturistom, saksofonistom i pratećom vokalisticom. Saksofon je bio pun pogodak i nije se samo odlično uklapao u laganije, emotivnije dijelove koncerta već i u one povampirene poput primjerice “Hands“. Osam ljudi na stageu, odjevenih u suptilni finjak, s ključajućom krvi u venama, djelovali su beskompromisno poput kakvih The Bad Seedsa. Svjetski, htjedoh reći. No tko zna što budućnost nosi za ove Riječane.
Nema se tu što puno filozofirati oko ovog nastupa. U vremenu od 22:00 do 23:30 Jonathan je još jednom potvrdio status kvalitetno velikog benda. “Moments” u glavi još odzvanja, kao uostalom i većina sinoć izvedenog materijala. To su likovi koji imaju pjesme, imaju stav, imaju publiku. O izvrsnom frontmenu da se i ne govori. I što još uopće jednom rock bendu treba?
