Interpolov mrak u rovu Kalemegdana

    1042

    Interpol

    150Kn
    Datum i vrijeme: Nedjelja, 13.8.2017. @ 20:00
    Mjesto održavanja: Kalemegdan Beograd

    Početkom ‘00-ih, kad je stasala hrpetina malih, mladih bendova, dogodila se jedna pomalo neuobičajena situacija – gotovo svi su napravili genijalne prvijence i na taj način skrenuli pažnju na sebe. Naravno, neki tu početnu inspiraciju više nisu nikada ponovno pronašli, ali ti albumu su i danas stupovi početka indie revolucije.

    U to vrijeme očito nismo dovoljno pratili zbivanja na glazbenoj sceni pa mnogi bendovi nisu bili interesantni domaćim promotorima da ih pozovu u naše krajeve. Mnogi od njih još uvijek nisu ni stigli. U regiju, u relativno kratko vrijeme, u manje od tjedan dana stižu Interpol u Beograd i The Kills u Tvornicu, koji su svaki na svoj način obilježili dio te revolucije.

    foto: Siniša Miklaužić

    S obzirom da ih nismo imali priliku gledati na njihovom kreativnom vrhu, najbolja druga opcija je gledati ih ovako kada evociraju svoje početke, odnosno kada sviraju prvijenac u cijelosti, kao što je učinio Interpol u Beogradu. Naravno, teško to može zamijeniti nešto što se odvijalo u određenom trenutku glazbene povijesti, ali što je tu je, bolje i to nego Kings of Leon koji se srame svojih početaka i gotovo uopće ne sviraju svoje rane pjesme, a upravo zbog prva tri albuma danas jesu to što jesu.

    Muziku podržava

    “Turn on the Bright Lights” i danas je ostao Interpolov najbolji album. Nakon njega su uspjeli napraviti i poneki jači hit singl čiji je uspjeh nadmašio pjesme s prvog albuma, ali gledajući albume, prvijenac im je ostao nenadmašan. Prije nekoliko tjedana u par crtica objasnio sam kakav utjecaj je taj album napravio na sceni pa je bilo lijepo konačno čuti sve te pjesme i uživo.

    Od albuma je prošlo 15 godina, stoga ne čudi da su se sada odlučili malo vratiti u prošlost i ponovno ga prezentirati uživo. Turneja je tek u začetku pa se poneki krivo odsvirani ton lako može zaboraviti – poput završetka regularnog dijela u kojem su zvučali malo raštimano te na bisu u “The Heinrich Maneuver” koja je zvučala neprepoznatljivo, bez onog studijskog naboja koji je nosi.

    Sve u svemu, ostatak je djelovao sigurno, vrlo dobro i prije svega uigrano, s minimalnom komunikacijom prema publici. Naravno, na takve stvari smo već navikli, a kako je ova glazba mračna i u neku ruku introventirana, potpuno je bilo jasno i prije nastupa da Banks neće previše trošiti vrijeme na to.

    U 100 minuta nastupa većinu je vremena zauzeo “Turn on the Bright Lights”. Ove pjesme su odsvirali millijun puta i sve je štimalo baš kako i treba. Prekrasne pjesme optočene povremeno prljavim garažnim rifovima fino su se uklopile u postpunkersku atmosferu izražajnih tekstova i melodija.

    Publika je relativno dobro prihvaćala isporučenu interpolovsku dozu glazbe, ali nekako sam dojma da je dosta ljudi došlo čuti ‘neki bend o kojem u ovom trenutku svi pričaju da je nekad bio odličan’. Možda se varam, ali podno Kalemegdana je tijekom većeg dijela koncerta stajala klasična kazališna publika.

    Prije sviranja prvijenca, bend nas je zagrijao s nekim kasnijim pjesmama pa su nas tako već skoro na samom startu razdrmali s “All the Rage Back Home” (odsvirana je kao treća) za koju smatram da je njihova možda i najbolja stvar.

    Ono što se svakako moglo primijetiti je to da je, osim prvijenca, nastup bio u nekoj nižoj brzini, da bend i nakon pet albuma ne može držati slušatelja napetim tijekom cijelog nastupa, što samo govori koliko su na početku karijere uspijevali pogoditi ono pravo, dok su u ostatku, posebno nakon albuma “Antics”, hitovi sve više jenjavali, pa spomenuta “All the Rage Back Home” zvuči kao dobar podsjetnik koliko taj bend može dobro zvučati.

    Nakon regularnog dijela je naravno došao bis na kojem su odsvirali tri pjesme, od kojih je svakako najveći odijek imala “Evil” koju je publika nekako i najviše iščekivala. Bio je to lijep završetak jednog dobrog koncerta.

    Iako sam ih gledao barem dekadu prekasno, mislim da s ovakvom set listom nisam previše izgubio. Sada su iskusniji i zreliji, što definitivno mijenja njihovu mladost i razbarušenost, ali kada sve djeluje dobro i utabano, sigurnih koraka bez nekog prevelikog promašaja, jasno je zašto je vrijedilo potegnuti do Beograda i vidjeti dio njujorške, ali i milenijske indie povijesti.

    Sad je jasno da je bend najbolje pogađao u početku karijere, da je nakon toga imao dosta promašaja, ali mrak se ponovno vratio i ponovno je u modi. Ispunjen rov ispod Kalemegdana je to i dokazao.

    0 Shares
    Muziku podržava