Prije godinu dana, negdje u ovo doba, sjeo sam s članovima benda Mixed Up Mary da odradimo intervju i porazgovaramo o njihovom EP-u “Rano je za sutra”.
Razgovor je bio obavljen, intervju snimljen, a nakon toga, zbog šeprtljavosti s tehnologijom, ubrzo i obrisan.
Ostao sam im tada dužan jedan posjet na koncert, a jučer se to upravo i ostvarilo. U Pločniku, u organizaciji EMI učilišta, održan je koncert benda Mixed Up Mary. Njegova okosnica, bračni par i ujedno alfe i omege iza svega, Ana i Konrad Lovrenčić, šačici ljudi pružili su glazbenu zadovoljštinu i poslasticu kakva se, ili barem kakva je bila sinoć, može rijetko čuti.
Sastav kojeg još čine Erol Zejnilović, Davor Zanoški, Danijel Kadijević i kreator zvučne kulise benda Ante Zvonimir Stamać, u sat vremena su predstavili Mixed Up Mary u najboljem svjetlu.
Bend je izveo praktički sve numere sa prvog EP-a, pjesmu “Zauvijek” koja najavljuje njihov, nužno potreban, novi album, te nekoliko numera na engleskom jeziku u izvedbi Konrada i Ane.
Najdojmljivija je, zasigurno, bila izvedba pjesme “Ne ostavljaj me samu” koja je zbog više faktora zvučala jednako dobro kao studijska verzija. Sad, prava snaga i najbolja slika nekog benda vidi se na svirci, no kada bend, kao što je to napravio Mixed up Mary, uspije pretočiti tu atmosferu na studijsku snimku, to dovoljno govori o kvaliteti benda.
Chamber pop ovog benda je sukus jazza, psihodelije, popa, trip hopa i prvenstveno plod rada talentiranih muzičara koji iz nekog neobjašnjivog razloga uporno prolaze ispod radara mnogim slušateljima, ali i medijima.
Anin vokal je definitivno jedan od jačih vokala na našoj sceni, a sinoć se moglo čuti koliko ga dobro kontrolira i dozira na pjesmama, naručito na numeri “Sunce“. Klavirski premazi Zanoškog i kratki momenti improvizacije između njega, Erolovog toplog gitarskog zvuka i Kadijevićevih bubnjarskih dionica pokazale su da svaki član benda ima dovoljno mjesta da slušatelju ponudi ono najbolje od svog instrumenta.
Sve to, u konačnici, podupiru masne bas dionice Konrada i efekti Stamaća koji čitavo vrijeme kroz njih gradi zvučnu sliku benda. Upravo ti efekti, koji donose male detalje poput drugačijeg zvuka doboša ili jeke na vokalu, su pametno dozirani i pomažu u gradnji atmosfere. Bend zbog toga jednako dobro zvuči i studijski i uživo jer se na koncertu moglo osjetiti koliko je truda uloženo da se skicira i stvori zvučna kulisa Mixed up Marya.
U jednom trenutku se bend povukao s pozornice, pa smo mogli čuti Anu i Konrada kako, uz efektivnu pomoć Stamaća, izvode nekoliko numera na engleskom. Moment ‘svjetski, a naše’, vjerojatno je mnogima koji su samo bili u prolazu i koji su na prvu mislili kako je bend monoton, malo jasnije dočarao posebnost ovog benda.
Mixed up Mary svojom pojavom donosi jedan novi, mračniji i pomno osmišljen zvuk koji kod nas nismo imali priliku nešto pretjerano čuti, s obzirom da riječki The Hunting Dogs, koji je na ovom glazbenom tragu, nije pretjerano aktivan. Radi se o bendu koji zaslužuje više, no kako bi to postigao koči ga samo jedna stvar.
Glazbenici u bendu sviraju u nekoliko drugih bendova, pitanje je vremena koliko vremena ostaje za Mixed up Mary, no pravo je vrijeme da se finišira novi album. Bend je sa svojim repertoarom svirao samo sat vremena, što je nakon svega zaista bilo prekratko. Teško je ostati zakinut za još barem pola sata dobre muzike, jer, kako mi je otkrila Ana, bend želi još, a i publika želi još.
Kada se pogleda, na našoj maloj sceni ima puno dobrih bendova kojima vrijedi dati pažnju, a među njih definitivno spada i Mixed up Mary. Ako ne vjerujete meni, sjetite se riječi Josipe Lisac – ona, za razliku od nekih, nikad ne promaši.
