12. Hoomstock
Zamislite na tren katastrofični scenarij izlijevanja nabujale rijeke Sutle, vodena bujica nemilosrdno proždire Hum na Sutli, a zatim tu predodžbu razarajuće energije premjestite u kontekst eksplozije zvuka, ali naravno bez kaotičnih i smrtonosnih posljedica, pa ćete uspjeti stvoriti percepciju jučerašnjeg glazbenog potresa među zagorskim bregima. To je možda najbolji sažetak prve večeri 12. po redu Hoomstock festivala u Humu na Sutli; najbolji mogući uvod u kraj radnog tjedna sredinom kolovoza, barem za određeni postotak populacije.
Bez pretjerivanja možemo reći da Hoomstock unatrag dvije godine prolazi preobrazbu iz lokalnog u regionalni glazbeni događaj, čiji je potencijalni adut za daljnji razvoj prema festivalu u punom smislu te riječi upravo naglasak na kvalitetnom i aktualnom glazbenom programu, s uporištem u alternativnoj sceni koja ne poznaje granice, osobito one državne.
Otprilike 1500 posjetitelja na igralištu Osnovne škole Viktora Kovačića Hum na Sutli jučer je imalo prilike prisustvovati vrhunskoj glazbenoj poslastici koja spaja relacije Ljubljana – Rijeka – Beograd. Riječ je dakako o bendovima persons from porlock, Jonathan i Repetitor. No, kako ne biste pomislili da se prva večer Hoomstocka sastojala samo od tri nastupa, vrijedi sagledati i širu dimenziju programa.
Ovogodišnje glazbeno izdanje tako je drugi put za redom podijeljeno u dva dana, no u svrhu zagrijavanja, popratne edukativne aktivnosti započele su još u srijedu 16. kolovoza kada je u suradnji s Foto klubom Krapina održana radionica koncertne fotografije, a tijekom festivala je moguće razgledati i manju izložbu fotografija “Svjetla pozornice” dotičnog kluba. Novitet je svakako Hoomstock Junior, kreativni program namijenjen najmlađima, koji se odvijao tijekom četvrtka i petka u obliku likovnih i glazbenih radionica, predstave kazališta Svarog “Reciklirana priča” i koncerta Dine i Karle Miklaužić, Eve Brezak i Marka Tepeša.
Međutim, ugodno iznenađenje koje se tiče glavnog glazbenog dijela festivala je premijera akustičnog stagea u parku osnovne škole, prigodnog naziva Hoomstika, a zamišljenog kao “party dobrodošlice” od 18:00 sati. Nažalost, jučerašnji nastup The Balkan Wanderers i Dog’s Beach nismo uspjeli poprati, ali uvođenje drugog stagea je vidljiv iskorak prema razrađenijem konceptu glazbenog programa, što bi vrijedilo održati u budućnosti. Na današnjem programu Hoomstike nastupaju Nina Romić i Auguste, a zainteresirani kamperi i posjetitelji rano ranioci su imali prilike razgledati oldtimere u sklopu prvog ovogodišnjeg Hoomtimer skupa.
Raznovrsnost popratnog sadržaja zapravo je u skladu s radom Humske udruge mladih koja je već 12 godina i organizator glazbenog festivala, pa suradnja s drugim organizacijama civilnog društva Hoomstock priči u cjelini daje dodanu vrijednost. Humanitarni karakter glavnog glazbenog događanja treba posebno istaknuti, ali to je ujedno i izazov s kojim se Hoomstock treba suočiti u neposrednoj budućnosti. Težnja za prerastanjem u značajniji regionalni festival zahtjeva i pozamašna ulaganja u cjelokupnu organizacijsku infrastrukturu, počevši, primjerice, od angažmana oko osiguravanja financijskih sredstva i promocije.
Jedan od osnovnih koraka prema tom smjeru je svakako privlačenje publike iz šire regije, a Hoomstock je već pokazao da je na dobrom putu. Budući da se Hum na Sutli nalazi u području Krapinsko-zagorske županije do kojega je gotovo nemoguće doći javnim prijevozom, rješenje koje je ponuđeno vrijedi pohvaliti, a riječ je o organizaciji besplatnog autobusa iz Zagreba prema Humu na Sutli te u povratnom smjeru nakon koncerata tijekom oba dana. Uz tu ponudu, u kombinaciji je i besplatni kamp, oko čega je ipak nužno poraditi na unapređenju uvjeta. Ovdje se vrijedi nadovezati i spomenuti još nekoliko detalja koji bi značajno digli razinu kvalitete, a to su, primjerice, dostupne kante za smeće ili smjernice koje posjetiteljima mnogo govore: “kamp”, “press”, “back stage”.
Nakon kratke zaobilaznice, vraćamo se u epicentar jučerašnjih događanja. Razdor je otvorio program na glavnom stageu u 20 sati te je od tada do posljednjeg nastupa večeri dinamika najavljene satnice doista vjerno praćena, s minimalnim odstupanjem od nekoliko minuta i pauza u maniri “akademske četvrti”. Tih 15 minuta za izmjenu opreme pokazalo se kao idealni omjer koji je publici potreban da unutar igrališta odšeta do wc-a ili po novu dozu osvježenja i pronalaska željene pozicije ispred stagea.
Tijekom nastupa Razdora u koncertnom prostoru je možda bilo prisutno više službenih osoba iz organizacije nego iz publike, pa su obrade Majki pomalo ličile na tonsku probu, no dečki su neovisno o tome odradili korektan posao. Ono što je zatim slijedilo neizbježno je pomaknulo Razdor u kategoriju “popunjavanja satnice”, budući da su persons from porlock na Hoomstocku priredili kompletni audio-vizualni doživljaj, uvelike dojmljiviji za taj kontekst nego što je to bend uspio učiniti u lipnju na ovogodišnjem INmusic festivalu “pod šatorom”. Ova slovenska četvorka je u cca 40 minuta uspjela dočarati raskošne dimenzije fikcionalnog svijeta stoner rocka, koji grade od prvijenca ‘Things people don’t like’, uz isticanje psihodeličnih instrumentacija i prigodnih video projekcija. Koje li ironije, nastup su završili na tragu aluzije prema kojoj bend i nosi ime: prekinuo ih je organizator zbog strogog rasporeda, baš kao što je Samuel Taylor Coleridge pojasnio da ga je u pisanju pjesme “Kubla Khan” prekinuo neželjeni posjet “person from Porlock”, pa je ostatak vizije iz sna nepovratno izgubljen za daljnji tijek nastanka pjesme.
Ugodno popunjeno igralište i gužva u prvim redovima nakon nastupa persons from porlock bili su očiti znakovi da je određeni broj ljudi na Hoomstock došao ciljano upravo zbog Jonathana, a što se kasnije i pokazalo točnim, budući da je veći broj obožavatelja pjevušio riječi pjesama. Opisati nastup Jonathana bilo bi najlakše “između Franz Ferdinanda i The Strokesa”, i takvu interpretaciju potkrjepljuju njihovi hitovi kao što su “Maggie” ili “Communicate”, ali zavodljivost Jonathana je upravo u svemu što smo mogli čuti “između”. To između je odrješita, nabrijana, a opet promišljena doza post punk melankolije (npr. “Pictures”) s elementima plesnih synthova, naravno, upotpunjena s karizmatičnim Zoranom Badurinom. Jonathan doista može suvereno stati rame uz rame velikana s kojima ih se često uspoređuje, a jedna od takvih referenci je i Interpol, koji je ovih dana gostovao u Beogradu, no uz ipak značajno manje energičnosti.
Za razliku od Jonathana, Repetitor se sastoji od 3 člana, ali zvuk koji stvaraju Ana-Marija, Boris i Milena naprosto je monumentalan, trenutno gotovo bez konkurencije u široj regiji. Repetitor je u Hrvatskom zagorju već gostovao nekoliko puta, u Zaboku i u sklopu Tabor film festivala, stoga nisu nepoznanica lokalnoj publici, pa tome u prilog ide činjenica da je njihov nastup definitivno bio vrhunac večeri i na Hoomstocku, istovremeno i glazbeno i brojčano, uzmemo li u obzir posjećenost za vrijeme koncerta i prorjeđivanje publike nakon toga.
Ipak, nastup su ometali manji tehnički problemi, zanemarivi za ukupni glazbeni dojam, ali vjerujem, iritantni za učinkovitu izvedbu kojoj se težilo. Boris, vidno raspoložen, borio se čitavo vrijeme s remenom svoje gitare koji se uporno otkopčavao i u konačnici ga uspio iznervirati do te mjere da je gitara završila na podu, što, s druge strane, nimalo nije uzrujalo djevojke. Dapače, ta epizoda nije utjecala na kvalitetu svirke, nego je dodatno potaknula prkos i žestinu. Teško je procijeniti koje su pjesme najbolje primljene od strane publike, ali vrijedi istaknuti “Zli sin”, “U pravom trenutku”, “Biću Bolji”, “Kralj ničega”, “Ako te ikada”, te antologijska “Crvena”. Repetitor je bio prvi bend te večeri za koji je publika uspjela izmamit bis i to je naravno bio “Beskraj”, pa je ostatak večeri jednostavno izgledao i zvučao kao afterparty.
Kojoti možda jesu legendarni hrvatski bend ’90-ih, ali uz bok Repetitora, Jonathana i persons from porlock trenutno djeluju kao ‘outlet bend’, opis kakav smo jučer mogli čuti među publikom, a pronicljivo dočarava cjelokupnu situaciju. Mlađe snage su ih doslovce pregazile poput buldožera. Najavljeni pa otkazani PipsChips&Videoclips bi se vjerojatno kompaktnije sjedinio s dotičnim društvom, ali, naravno, bilo bi promašeno zaključiti da se publika nije zabavila uz kombinaciju funka, bluesa i rocka, ili da je odabir izvođača promašen.
Ako bismo ostali u okviru književnih referenci, za nastup Cold Snapa mogli bismo evocirati krležijansku atmosferu; naime, da se bilo koji drugi dan nađete u 2:30 ujutro u Humu na Sutli, mogli biste čuti jedino “kak cucki lajeju” s pojedinog brežuljka, no jučer je umjesto laveža Hum na Sutli u spomenuto vrijeme razbudila živopisna groove metal grmljavina iz Varaždina. Zbog očigledne ironije, za kraj je sve djelovalo kao bučna i groteskna, ali u svakom pogledu poentirana predstava prve večeri 12. Hoomstocka, a za pretpostaviti je da će između posljednjeg nastupa i nastupa Brkova biti moguće uspostaviti poneku zajedničku crtu.
Stoga, u sklopu rezimea prve večeri 12. Hooomstocka ostaje jedino još preporuka za opravdani dolazak na drugu večer. Organizacijski treba izbrusiti detalje, ali ovogodišnji Hoomstock je dokazao da s njim ‘vrijedi računati’.
