Hommage akustari za kraj 4th Biggest Little Rock Festivala

“Ako želiš provjeriti kako netko svira, daj mu u ruke akustičnu gitaru” stara je izjava koja se pripisuje Keithu Richardsu.

Iako nije bila prisutna kod svih izvođača večeri, ovakav raspored 4th Biggest Little Rock Festivala primjeren bio je za davanje hommagea akustičnoj gitari.

Prvi na redu bijaše Branko Bogunović Pif. On je stari zagrebački rocker koji ne živi na staroj slavi. Repertoar mu je bio šarolik, malo originala, malo klasika, malo rock obrade i – bio je to fini recital čovjeka koji vjeruje u svoju gitaru više nego religiozni u svog boga. Pif je na svojoj gitari uspio odsvirati “Bohemian Rhapsody” queenovaca, još se nismo ni primirili od maštovite obrade, već je krenuo “Kashmir” Led Zeppelina. Bogunović je svoj recital završio s Ravelovim “Bolerom”.

En Face je nastup započeo s “U krilu mjeseca” i “Pričom”. Šef En Facea Sandro Bastiančić potpisuje nekoliko hitova koje nikad ne bismo povezali s njim, primjerice “Stop” Natali Dizdar i Massimovu “Tišinu”, što ga čini jakim autorom iz sjene.

Izvodeći svoj power pop na tragu The Beatlesa, Big Star i Teenage Fanclub, En Face je na pomalo nezahvalnom terenu gdje ‘istinski’ rockeri smatraju da su premekani, a za drugi dio muzičke scene sastav je previše metaforički. Nastupili su u postavi s frontmenom Sandrom Bastiančićem na akustičnoj gitari, Mirom Vidovićem na električnoj, Lidijom Strikom na basu i nepoderivim i sveprisutnim Alenom Tibljašem na bubnjevima.

U svoj je nastup En Face utkao malo nasljeđa starog jugoslavenskog rocka, pa je tako obrada pjesme “Lola” sastava Pro arte zaključila njihov nastup. “S dlana boga pala si” (bez Urbana na drugom vokalu) očekivano je bila kruna nastupa, a “Stariji smo jedan dan” je rasplesala okupljene.

Zvijezde večeri, sastav Drugi način svoj nastup počeo sa starim uspješnicama “Lile su kiše” i “Dileme”. Drugi način je sastav koji njeguje stari romantičarski hipijevski weltschmertz. Pjevač i glavni autor u grupi Branko Požgajec je u klasičnom muzičkom sukobu interesa, jer djeluje kao romantični trubadur s akustičnom gitarom (Drugi način je koncert odsvirao s dvije električne gitare, no u njihovim pjesmama ‘čuo sam’ akustičnu), a grupa svira ono što se nekada zvalo progresivni rock. Samo romantični trubadur kao što je Požgajec može napisati “Stopere”, u kojoj balaševićevski pomiluje podizače palaca na hrvatskim cestama. Požgajec često koristi flautu, što daje pastoralni prizvuk njihovim harmonijama – nisu bez razloga bili predgrupa Jethro Tullu.

Tijekom izvođenja pjesme “Jer postoji ona” Požgajec je komotno stavio ruku u džep, a taj govor tijela je rekao da je znao da pjeva krasnu pjesmu i pustio da ona odradi ostatak posla.

“Opomena” i “Svijet iluzije” su se po zvuku logično nastavile na započeti niz. Izvedbe su bile više nego dobre, em novi razglas, em su članovi dobro uvježbani, em Požgajec u odličnoj vokalnoj formi. Nije baš da se dalo uživati u tekstovima: “Nije nam lako živjeti tako između snova i stvarnosti” jedan je od mnogo stihova koji govore sve i ne kažu ništa, dok je “Balada o osmijehu” rasturala bez obzira na, je li, za ovo vrijeme anakron tekst (djevojke od 15 više ‘to’ ne rade, sad ‘to’ rade ‘djevojke’ od 12).

Ovacije publike je zato doživjela “Piši mi”, koja će, ako se ponovo uvede vojni rok, postati jako aktualna. Eto, pogledajte riječi pjesme, tako to izgleda kad te stotinama kilometara od rodnog mjesta, nekim psihodeličnim naredbama ubija neki nižerangirani oficir, a tebe boli duša za curama, frendovima, cugom, svirkom i zezanjem.

Ernest Vinković i Mario Domazet drmali su gitarama kako dolikuje svim postulatima stare škole hard rocka, a bome ni ostali nisu zaostajali puno. Nove pjesme su se pristojno uklopile u set-listu, iako se ne može poreći da je staro zlato – staro zlato. Bilo je mjesta u set-listi i za “Prođe ovaj dan”, a bis je protutnjao sa “Starim gradom” (visoke dionice na kraju je otpjevao Ernest) i “Carstvom samoće”, te su iza dva sata poslije ponoći, u nepristojno vrijeme za pomalo sredovječne novinare, ali vrlo pristojno za zatvaranje rockerskog tuluma, ‘spustio zastor’.

I ako vam se činilo da su Pif i Drugi način slična generacija koja se nadahnjivala istom muzikom – niste pogriješili. Pif je neko vrijeme svirao s Drugim načinom.

Zaključna večer na 4th Biggest Little Rock Festivalu je prošla u proljetnim, romantičarskim tonovima s malo refleksije na bolju prošlost i puno dobre svirke.