Body Count feat. Ice-T + Kreshesh Nepitash
Početak ovoga mjeseca, točnije 7. lipanj, već mjesecima je zacrtan u kalendaru kao večer koja se nije smjela propustiti.
Na ljubljanskim Križankama imali smo priliku uživati, divljati, a povremeno se i nasmijati uz američki rap-metal bend Body Count. Najpoznatiji su po tome što im je frontmen Ice-T.
Nakon sedam godina stanke, Body Count je točno prije godinu dana objavio povratnički album pod nazivom “Manslaughter” kojim su se u svom tipičnom, a možda i još jačem stilu vratili na scenu. Ovom prilikom uvjerili smo se koliko je zapravo moćan taj njihov povratak. 
Kao predgrupa nastupio je slovenski hardcore bend Kreshesh Nepitash iz Trbovlja. Iako nisu pretjerano fascinirali, mogu reći da su solidno i energično odradili ovu svirku pred većim brojem publike. U svakom slučaju, svaka čast vokalu koji je cijelo vrijeme bio u kojekakvom ‘muvingu’ po pozornici, usprkos slomljenjoj ruci. Dobro odrađena svirka, ali koncentracija se ipak čuvala za Body Count koji je počeo nešto poslije 22 sata.
Gitaristički genije, Ernie C, prvi je izletio na stage. Stvarno je pojava od čovjeka koja u sebi nosi neopisivu dozu hiperaktivnosti i energije, a na pozornici djeluje poput zvrka koji neumorno uživa u performansu i zabavljanju publike. Showmen u punom smislu riječi i vidi se da s guštom nastupa. Njegove iznimne gitarističke solaže i riffovi zasigurno su zapanjili mnoge, što ne čudi upravo zbog činjenice da svira od svoje 12. godine. 
Ostatak benda zajedno s glavnom facom izlazi malo kasnije na stage i beskompromisno se bacaju na posao. Što se tiče članova benda, na bubnjevima je rasturao Ill Will, za gitarom se našao Juan Garcia (najpoznatiji po tome što svira u bendovima Agent Steel i Evildead), dok se Vincent Price za basom uz vokala i Erniea najviše isticao. U bendu su i dva back vokala koja su se prikradala uz BC transparente, od kojih je jedan od njih i sin Ice-Ta, kako ga je predstavio na pjesmi “Cop Killer”.
Riječi pjesama uglavnom se vrte oko raznih socijalnih i političkih tema, policijske brutalnosti, konzumacije opijata, rasnoj diskrimaciji, ženama i brojnim drugim temama. Izrazi poput ‘shit’, ‘nigger’, ‘bitch’ i ‘motherfucker’ su neizostavni u vokabularu Ice-Ta. Bez ikakvih lošim namjera naravno, sve je to ‘gangsta/ghetto’ brija koju redovito isfuravaju u većini pjesama.
Treba reći da je Ice-T stvarno faca koja zna da je dobar performer, ne dira ga apsolutno ništa te o svemu što misli i što ga smeta priča otvoreno. Barem tako djeluje na pozornici. Uz sve to, totalni paradoks nastaje kada uživo čuješ i vidiš izvedbu kontroverzne pjesme “Cop Killer“, a u glavi ti je cijeli vrijeme detektiv Ice-T iz serije “Law & Order”. Vrh vrhova!
Najjači momenti koncerta bili su još za vrijeme pjesama “Necessary Evil“, “KKK Bitch”, “There Goes The Neighborhood”, “Body Count’s In The House”, “Bowels Of The Devil”, “Voodoo, “Body M/F Count” i “Body Count”. Ali nisu svirali “Born Dead”, jednu od najboljih pjesama.
Ice-T je tijekom nastupa puno pričao, a nerijetko i takve stvari na koje je rijetko tko ostao ozbiljan. Naime, rekao nam je kako je promijenio ime te kako se sada zove ‘Ice Motherfucking T Bitch‘. Bilo je tu i spominjanja američkog predsjednika Baracka Obame na kojega je ljut jer ga nikada nije pozvao u ‘Bijelu kuću’. U jednom trenutku je također komentirao nekolicinu ljudi iz publike, od kojih je najsimpatičniji komentar bio vezan za nekog malca od 15 godina kojemu je poručio da ako će ga itko od nasilnika u školi gnjaviti, da im samo kaže kako mu je Ice-T ujak. Osim koncerta, ovo je bila i stand-up show na koji je rijetko tko ostao ravnodušan.
Osim spomenutih hitova, na set-listi se našlo i nekoliko odličnih pjesama s posljednjeg albuma. Uz istoimenu, zaraznu pjesmu “Manslaughter”, svirali su i brutalno moćnu “Talk Shit, Get Shot“, te obradu Suicidal Tendenciesa “Institutionalized”, ali ne cijelu, već samo dio, tako da nažalost nismo mogli čuti kako se nervira oko Xboxa, žene, Oprah i vegana (urnebesna tematika koju je ukomponirao u obradu poznatog hita Suicidala).
Na set-listi se našla i obrada pjesama “Disorder“, “UK ’82” i “War” velikog Exploiteda koje su stopili u jednu. Naime, Slayer i Ice-T su na soundtracku za film “Judgment Night” zajedno odsvirali tu obradu. Sam kraj bio je rezerviran za “Momma’s Gonna Die Tonight” s jasnom anti-rasističkom porukom. Veliki respekt ide i većem dijelu publike koja se nije štedila tijekom čitavog nastupa.
Bilo je tu raznih pokušaja ‘letenja’ na stage od strane pojedinaca koje su zaštitari ubrzo ‘ispratili’ van. A na sredini partera se zapalila i baklja, tako da je ovo bio sve samo ne miran i statičan koncert. Iako su jednom izašli na bis, publika je na kraju koncerta bila uporna i zvala ih da još jednom izađu na pozornicu. Nažalost, to se ipak nije dogodilo.
Uz to što se kroz opus benda osjeti velika ljubav prema heavy metalu, tu je i brutalno dobro peglanje thrash metala, dok im Slayer predstavlja vječnu inspiraciju. Gangsterske borbe, bande i razne geto priče s ulice i iz osobnog života, samo je dio onoga o čemu smo se u nedjelju mogli naslušati jer je Ice-T s Body Countom nepresušan izvor odlične groovy svirke, kontroverzno brutalnih tekstova te surove iskrenosti prema svemu i svačemu.
