Laibach i Simfonijski orkestar RTV Slovenije
Iako je snagom svojih nastupa i audiovizualnim spektaklom koji nudi već bezbroj puta dokazao da je za nekoliko stepenica iznad regionalne glazbene scene, svojim posljednjim konceptom koji uključuje Simfonijski orkestar RTV Slovenije Laibach je ušao u sam svjetski vrh parirajući dramatičnošću i kvalitetom izvedbe jednom Hansu Zimmeru.
Nije slučajna usporedba s vodećim filmskim skladateljem današnjice koji na pozornici također okuplja orkestar od stotinjak ljudi, kombinirajući snažne, ritmične te izuzetno melodiozne skladbe sa sugestivnim video projekcijama.
Upravo to radi i kontroverzna, često pogrešno shvaćena slovenska grupa koja je potpomognuta simfonijskim orkestrom i jedinstvenom vizijom Ivana Janija Novaka (osnivača benda, voditelja produkcije i glavnog kreativca iza projekta zvanog Laibach) jučer u Lisinskom priredila rijetko viđen spektakl.
Prvi čin, svojevrsni medley sastavljen je od dva tematski povezana komada koji u fokus stavljaju krvavo naslijeđe kršćanstva. Tako u prvom dijelu, interpretaciji Griegove u nedovršene opere o srednjovjekovnom norveškom kralju Olafu Tryggvasonu (koji je prisilno pokrštavao Norvežane) dobivamo zlokobnu kakofoniju zvukova sačinjenu od ‘slomljenog’ orkestra i eksperimentalne, mračne elektronike na koju se kao protuteža tome nadovezuju katarzične zborske dionice. Praćen odličnom video projekcijom sastavljenom od nacrta vikinškog broda i srednjovjekovnog mača (ovu smo projekciju mogli vidjeti prije dvije godine u istom uvodnom dijelu na krovu MSU-a), ova mračna nordijska opera prelazi u recital ulomaka iz lirsko-epske pjesme “Krst pri Savici” France Prešerena koja kroz dijalog likova Bogumile i Črtomira tematizira sukob slovenskih pogana i kršćana.
I ovaj, posve novi komad u opusu Laibacha, ne oskudijeva u bogatim orkestracijama i vokalno-instrumentalnoj dramatici koja bez problema može parirati ozbiljnim klasičnim djelima poput Bachovih monumentalnih sakralnih skladbi. Ironija ovdje ne izostaje jer je u ovu kombiniranu izvedbu ubačena i tema “Ode radosti”, himna Europe koja je jučer slavila svoj dan.
Nakon 20-minutne pauze Laibach je nastavio upravo u tom tonu, nadovezavši se svojom himnom raspadajuće Europe nazvanom “Eurovision”. Refren pojačan unisonim pjevanjem ženskog dijela zbora Simfonijskog orkestra RTV Slovenija odjekivao je Lisinskim pozivajući pomalo uspavanu publiku na revoluciju, a grandioznosti izvedbe pridonijela je i brojna, vrhunska puhačka sekcija. Kad na samom kraju pjesme glavni vokalist Milan Fras svojim prijetećim, robotskim vokalom kaže “Europe is Falling” istovremeno rukama imitirajući urušavanje, prođu vas trnci od toga koliko je, bez obzira na svoju dramsku prenaglašenost, politička poruka koju Laibach šalje točna.
Upečatljiva je bila i izvedba starog singla “Smrt za smrt”, koja je u Lisinski uz intro koji podsjeća na stare horor filmove unijela atmosferu jeze. No, vrhunac drugog dijela koncerta zapravo je došao uz frenetičan ritam pjesme “We Are Millions And Millions Are One” u kojem je konačno došla do izražaja Mina Špiler, inače za nastup Laibacha puno značajnija figura nego što je bila u ovoj, orkestralnoj formi. Uslijedila je već dobro poznata budnica “Whistleblowers“, najveći hit s aktualnog albuma “Spectre”, na koji je publika konačno reagirala glasnim aplauzom i povicima podrške.
Regularan dio koncerta završio je s “Resistance is Futile”, još jednom moćnom pjesmom koja se nalazi na tracklistu posljednjeg studijskog izdanja Laibacha, a bend se na bis vratio uz svoju bezvremensku obradu pjesme “Life is Life”.
Sva moć te izvedbe demonstrirana je uz zaglušujući orkestar, ledeni vokal Milana Frasa i moćan ritam koji ga prati dok izgovara naslovni stih na njemačkom jeziku – “Leben heisst Leben“. Uz tu stvar Laibach je zajedno s briljantnim orkestrom slovenske nacionalne televizije odmarširao u noć, pustivši nas da se u tišini divimo onome čemu smo svjedočili, svjesni da se koncert na ovakvoj produkcijskoj i izvedbenoj razini ne viđa često.
