Emma Ruth Rundle: Umijeće sviranja bez poze, užitak pjevanja sa stavom

Nakon što je Jaye Jayle potpisao za Sargent House, matičnu kuću Emme Ruth Rundle, dvoje glazbenika izdalo je EP “The Time Between Us”. Krenuli su i na zajedničku turneju po SAD-u, a ona europska sinoć ih je dovela do Zagreba i Močvare.

Zadnjim albumom “Marked for Death” Emma Ruth Rundle dosegnula je neke nove visine i pokazala koliko je ozbiljna i talentirana glazbenica. Osobni pečat albuma kao i intenzivna priča oko njegova nastanka još su više doprinijeli cjelokupnom dojmu koji ova glazbenica ostavlja. Sinoć je predstavila svoju glazbu sa stavom, odmjerenošću, ali i energijom koja je bila izražena u pjevanju i sviranju.

Kao predgrupa, a kasnije i pratnja, večer je otvorio Jaye Jayle sa svojim bendom. Estetika benda prati njihov zvuk i njihov stil. Svi su bili odjeveni u crno, a Jaye Jayle imao je svoj zaštitni znak – kaubojski šešir, dakako crni. Sviranje benda djelovalo je uštimano, skladno i privlačno. Masivnost i težina zvuka tzv. dark folka koji bend njeguje može biti teška za pratiti, no svakako postoji draž u takvoj glazbi koja se otkriva tek u nastupu uživo. Jaye Jayle ima vokal koji odgovara ovakvom tipu glazbe – prigušeno i distancirano pjevanje, bez velikih skokova i promjena ritma praćeno je daleko intenzivnijim sviranjem, stoga stvar izgleda dinamičnije i zanimljivije, a još kada k tome dodamo bend, cijela je priča puno uvjerljivija. Bendu Young Widows kojeg je Jaye član njeguje drukčiji stil, no očito je da je sviranje najvažnije, a sinoć je ono bilo odrađeno kako treba.

S bendom kao pratnjom, Emma Ruth Rundle otvorila je koncert svojom vjerojatno najpoznatijom pjesmom “Arms I Know So Well” sa predzadnjega albuma “Some Heavy Ocean”. Već je tada bilo vidljivo da je Emma interpretativno vješta i sklona zvučati drukčije nego na albumu. Poneke su pjesme bile gotovo neprepoznatljive u njihovom sinoćnjem aranžmanu, no baš je stoga nastup bio zanimljiv. Sljedeća je izvedena “Run Forever”, također s predzadnjega izdanja, koja je zvučala još uvjerljivije i energičnije.

Bend je svirao sjajno, ali problem je bio što se Emma od ponekad nije dovoljno dobro čula od svih instrumenata. Ipak, kako je počela karijeru kao gitaristica, bilo je jednako dobro čuti njezino sviranje, za koje nije bilo sumnje da će biti kvalitetno. To je pokazala na “Hand of God”, s “Marked for Death”, na kojoj je i vokalno bila u brzini više. Ta se energija protegnula na “Protection”, vjerojatno najintenzivniju pjesmu s albuma. Uživo je imala još ekspresivniju notu, i s obzirom na Emmu, i s obzirom na bend. “Haunted Houses” možda je svirački najdojmljivija Emmina pjesma, a to se i sinoć i vidjelo. Nemir i tjeskoba koje nosi ta numera imaju svoj pravi izraz tek u izvedbi uživo.

Uslijedio je trenutak koji je najviše obradovao prisutne – premijerna izvedba potpuno nove pjesme, što je donijelo lijepu spoznaju o novom Emminom izdanju.

“Shadows Of My Name” ostavljena je za kraj, koji je dočekan u jednakom ritmu i intenzitetu početka koncerta. Iako nije bilo potpuno očekivano da će se dogoditi bis, publika je željela još i onda se dogodio najljepši trenutak ovog koncerta, a možda i još nekih. Izvedba numere “Real Big Sky”, bez pratnje benda i samo s akustičnom gitarom, najvjernije je pokazala što može Emma Ruth Rundle. Stav, uvjerljivost, interpretacija i sviranje ono su što glazbenica sasvim prirodno posjeduje, bez ikakve artificijelnosti i poze. Bilo je lijepo čuti publiku da skandira njezino ime – jasan poziv da nas opet posjeti.