Dubioza i Mašinko: Plešemo, plešemo, plešemo kao da nas je ubola muha cece

    1993

    Dubioza kolektiv

    90Kn – 130Kn
    Datum i vrijeme: Petak, 17.11.2017. @ 20:00
    Mjesto održavanja: Arena Zagreb Zagreb , Lanište bb

    Rasplesanost i buntovništvo bile su osnovne koordinate oko kojih su se spleli nastupi predgrupe Mašinka i zvijezde večeri Dubioze kolektiv u zagrebačkoj Areni. Oba su sastava djelovala kao da ih ništa ne može sputati da kažu svoje mišljenje i još ga podcrtaju satirom, humorom, pa i porugom.

    U 20:13 je svoj nastup započela zagrebačka klupska atrakcija Mašinko, punkeri s tri gitare u postavi. Oni su doista klupska atrakcija i u dijelu njihovog nastupa osjećalo se da se nisu u potpunosti prilagodili takvom velikom auditoriju, što i nije čudno jer sigurno nisu imali previše ovakvih nastupa do sada. Njihove su izvedbe bile standardno dobro odsvirane i otpjevane. Mašinko je možda imao još jedan problem, a to je što je nastup počeo u mnogo većoj brzini nego što ih je publika bila spremna slijediti, a pomalo mutan zvuk na početku je ubrzo bio postavljen na prave parametre.

    U Mašinkovom setu pjesama najbolji su dojam ostavile “Vjetar” (pozdrav Bobu Dylanu s melodijskom linijom sličnom “Shelter From the Storm”), “Sretan”, “041” i “Kako je Potjeh tražio rakiju” koje su uspjele animirati dio publike na zborsko pjevanje. To i nije toliko teško jer je gotovo svaka pjesma Mašinka podesna za tako nešto, no usput je cijepljena od banalnih rješenja. Ovo je bila dobra godina: počeli su koncertom na Brijačnici, a završili nastupom u Areni.

    foto: Deyan Barić
    Muziku podržava

    Najavom u kojoj su stajale rečenice: “Koncert se ne preporuča za fašiste, rasiste i ostale šupke” i “Pušenje na koncertu je strogo dozvoljeno” te pjesmom “Volio bih” počeo je dvosatni show Dubioze kolektiva. Dvoranom se širio miris glavne ženske junakinje u priči “Ivica i Marica” (mala pomoć: nije riječ o vještici), a bio je i prisutan koloritan light show.

    Zlobnici bi rekli da je njihove pjesme relativno lagano napisati. Uzme se par uzvika, drmeš reggae ritam, spomene se trava/marihuana/ganja, uz nekoliko političkih slogana – većina pjesme je tu! Isto tako, zlobnici će tvrditi da Dubioza ne može ispasti iz ritma jer cijelo vrijeme joj je ritam isti, no to je tek dio priče. Dubiozina muzička slika je mnogo šira; od Parova Stelara, preko punka, sevdaha pa sve do reggaea. Najviše se ‘čuo’ saksofonist Mario Ševarac koji je svojim zaigranim dionicama mnogo toga popunjavao, dok su ostali instrumentalisti bili više usmjereni da drže odrješiti ritam preko kojeg vokalisti Adis Zverkić i Almin Hasanbegović besprijekorno komuniciraju s publikom, izvikuju parole, pjevaju, recitiraju.

    foto: Deyan Barić

    Bosanski oktet je uigran kao stroj – ljudi znaju kako se radi dobar show. U svom je koncertu Dubioza imala sve što treba – pjesme za zborsko pjevanje, izvrsne instrumentalne pasaže (opet bravo za Ševarca), zafrkavanje s publikom, koja joj je, gle čuda – jela iz ruke. Drugačije se to teško može reći jer su svakom svojom kretnjom ili gestom samo još više povisivali temperaturu u Areni. Valjda 12 ili 15 ili koliko već tisuća ljudi pjevalo je “Vratit će se Valter – jebat će vam mater”, u čast najpoznatijeg Zagorca na svijetu. “Himna generacije” i “Kažu” su pogotovo bile toplo primljene, kao i “Pionirska” u kojoj momci nisu zaboravili spomenuti priču “Danas kada postajem funkcioner…” – parodiju na pionirsku zakletvu. “Novi album je izdan prije 4 dana” – rekli su momci iz Dubioze i nastavili – “a vi već znate tekstove”.

    Na bisu su odsvirani “Brioni” i posjetitelji nisu mogli biti nezadovoljni ovakvom energičnom predstavom. Mnogi razvikaniji izvođači bi odmah zaželjeli da se toliko publike skupi u Areni i da okupljeni tako benevolentno s njima ‘surađuju’ u pljeskanju, pjevanju i plesanju.

    0 Shares
    Muziku podržava