Ovaj put u Splitu, 16. prosinca, nakon 14 godina, u prepunoj dvorani na Gripama. Definitivno neponovljiv vizualno-akustični doživljaj, ali i prazan pogled u ekran kompjutera. Kako napraviti još jedan izvještaj s Đoletovog koncerta, a da ne zvuči kao da se ponavljam? Sve što slijedi je improvizacija…
Krenuli smo iz Zagreba u 12:10 u malom Zetovom minibusu, nas dvadesetak optimista (suprotno mojim očekivanjima od 2-3 autobusa). Uz uobičajeni polusatni odmor na Macoli i 4 mini-zaustavljanja za nas četvoricu s jakom potrebom za bambusom i slabim mjehurom, stigli smo u Split oko 18:45.
Moj prijatelj Bosanac i ja odmah smo se zaputili po akreditacije, te na zborno mjesto ispred dvorane gdje smo se trebali naći s mojom Eleonorom i njenim mužem. Odmah nakon izmjena nježnosti (muž i Bosanac su otišli po pive u kiosk) i pražnjenja reciklažnog materijala s logotipom Karlovačkog, guramo se na ulazu, te nakon desetominutnog čekanja goriva na šanku konačno ulazimo u dvoranu koja je tada već bila poprilično ispunjena, tako da su pred binu puštali samo nas s akreditacijama i one s kartama za parket, a sve ostale bez milosti slali na tribinu. Zauzimamo dobro mjesto desetak metara od ograde stagea i počinjemo s nestrpljivim odbrojavanjem jer je 20 sati već prošlo.
Konačno, oko 20:30 svjetla se gase, izlazi bend, nakon njih i Đole i kreću “Devedesete“, prisjećanje na rat zbog kojeg dragog nam Novosađanina tako dugo nije mogla vidjeti njegova publika s hrvatskog juga (“Ma, jebite se, “Devedesete”, i vaša priča je gotova…”).
Nakon pozdrava svojoj, kako je uoči koncerta sam izjavio, ‘najvjernijoj publici’: “Pa di ste vi?! Au, ča ste se prominili…” slijede balade: o pokojnom Stevi Čenejcu “Neko to od gore vidi sve”, melankolična “Starim…” i nostalgična “Neki novi klinci“, nastavlja s “Panonskim mornarom” i posvetom splitskim Optimistima (sada i Realistima) “Život je more”. Publiku iz uljuljkanosti ipak malo diže s drevnom “Oprosti mi Katrin“, “Baby Blue” i šlagerom “Mirka”.
Na (moju) sreću novi album “Rani mraz” prezentirao je sa samo jednim blokom od tri pjesme (“Bože Bože”, “Maliganska” i “Aco braco“), u kojima se bendu pridružuje i Maestro na violini. Kažem ‘na moju sreću’ jer još uvijek nekako ne mogu probaviti ovaj zadnji album na kojem mi se jedino izdvaja ova posljednja. No dobro, ima vremena za mene…
No krenimo dalje… Nakon dvije cure s “Dnevnika…” (“Otilija” i “Anita”), kreće za mene najemotivniji dio ovog koncerta – “Priča o Vasi Ladačkom“. E tu sam se moram priznat, zajedno sa svojom Eleonorom u zagrljaju, prepustio emocijama i pustio pokoju suzu. “Dobila je konje vrane… Sve je imala, ništa imala nije…” (osim Geodetske firme svog muža…).
E, da si baš ne bi počeo rezati žile plastičnom čašom od pive, Đole je ipak nastavio veselije i dinamičnije s “Devojkom…”, “Madžarskim…” i “Ćaletovom…”, te laganim valcerom uz “Miholjsko leto” koji sam cijeli prenio mobilnim putem do Zagreba sestri od najboljeg prijatelja (pozdrav Andreji, nadam se da se čulo).
Nakon “Ratnika paorskog srca”, slijedi najava koju doduše ne znam citirati, ali koja je zvučala otprilike ovako: “Svi ovi državnici se izvinjavaju, pa su rekli da i ja treba da se izvinem. Ali neću da se izvinjavam za nešto što nisam uradio. Mogu samo reći: “Deco, žao mi je zbog svega što se dogodilo i neka se ne ponovi…”“. Naravno, uvod u nekad aktualnu “Samo da rata ne bude”. I stvarno Đole, ne ponovilo se…
Uz veselice “Namćor” i “Sin jedinac” (uz naravno obavezan ‘pogo’ – ispričavam se onom paru iz reda ispred, hvala na razumijevanju), dolazimo do “D-molla” i privremenog napuštanja bine. No znamo da Cirkus još ne odlazi, te nakon par minuta intermezza kreće “Ringišpil“, a nakon njega i posveta zagrebačkim “Remorkerima”. Slijede “Provincijalka” (jel to Đole zvao svoju Olju na mobitel?) i klasik “Svirajte mi Jesen stiže Dunjo moja“. Eh, da… “Sve prave su ljubavi tužne…”. Za vrijeme “Hej haj baš nas briga…”, Bosanac odlazi do ograde i nudi Đoletu svoju Božićnu kapicu, koju Stari Momak odmah stavlja na svoju sijedu glavu. Pljesak za Bosanca… A nakon “Olivere” i “Slovenske” svima nam postaje jasno da je još jednoj magičnoj večeri došao kraj, jer kreću prvi taktovi odjavne “Odlazi cirkus“.
E, pa šta na kraju reći, Đole nas ponovo nije iznevjerio (kao da je to uopće moguće…), iako sam, moram priznati očekivao da će ovaj događaj biti nešto emotivniji s obzirom da je prije nekoliko godina najavio da će ‘ako dođe do koncerta u Splitu rasplakati Splićane’, no možda je ovako i bolje. Siguran sam da je dovoljno emocija izazvao i već samim izlaskom pred 6 i pol tisuća ljudi u krcatim Gripama. (“Četrnaest godina je prošlo od poslednjeg koncerta… Pa, deco, vreme je da smanjimo tu razliku…“)!
Đole, hvala ti još jednom…
Vidimo se u Rijeci (nadam se)…
Redoslijed izvođenja pjesama:
1.Devedesete
2.Neko to od gore vidi sve
3.Starim
4.Neki novi klinci
5.Panonski mornar
6.Život je more
7.Oprosti mi Katrin
8.Baby Blue
9.Mirka
10.Ja luzer
11.Boža zvani Pub
12.Pesma o jednom petlu
13.Na pola puta
14.Lepa Protina kći
15.Jednom su sadili lipu
16.Bože Bože
17.Maliganska
18.Aco Braco
19.Otilia
20.Anita
21.Priča o Vasi Ladačkom
22.Devojka sa čardaš nogama
23.Slabo divanim Madžarski
24.Ćaletova pesma
25.Miholjsko leto
26.Ratnik paorskog srca
27.Samo da rata ne bude
28.Prva ljubav
29.Ne volim Januar
30.Namćor
31.Sin jedinac
32.D-moll
33.Ringišpil
34.Remorker
35.Provincijalka
36.Svirajte mi Jesen stiže Dunjo moja
37.Hej haj baš nas briga…
38.Olivera
39.Slovenska
40.Odlazi cirkus
P.S.
Molio bih djevojku iz našeg autobusa da bude toliko dobra kao što je lijepa, pa da mi se javi na ovu e-mail adresu (volimplavo@yahoo.com) radi razmjene fotki.
Izvještava: Muha i Bosanac
