The Dire Straits Experience
Ove godine su Zagreb i Hrvatsku pohodile same svjetske superzvijezde, samo iz ‘krive’ dekade. The Cult, Duran Duran, Sting i Pet Shop Boys (da spomenem samo neke) više su nego solidno zabavljali publiku, a kao neka vrsta podcrtavanja nasljeđa rocka i popa osamdesetih se u Dvorani Dražena Petrovića ukazao projekt Dire Straits Experience, s dva nekadašnja člana Straitsa, a ni jedan od njih nije Mark Knopfler, pjevač, gitarist i autor svih pjesama Dire Straitsa. S obzirom da Mark Knopfler nerado svira svoje staro zlato iz bivšeg benda na svojim koncertima, ukazala se prilika da neki drugi muzičari odaju počast pjesmama koje itekako zaslužuju da im se oda počast.
Ima smisla da se baš u Draženovoj dvorani sviraju pjesme iz osamdesetih. Sama dvorana je izgrađena 1987., u vrijeme dok je KK Cibona slovio kao jedan od najjačih sastava u Europi. Na tu činjenicu podsjećaju grafiti i zastave s dva naslova prvaka Starog kontinenta 1985. i 1986., baš u vrijeme kada su Dire Straitsi žarili i palili pjesmama sa svog najpoznatijeg albuma “Brothers in Arms”, tako da je ugođaj povratka u prošlost bio potpun.
Počelo je u 20:18 grmljavinom koja je signalizirala “Telegraph Road” s albuma “Love Over Gold”. Jesu li se prioriteti promijenili vremenom pa je postalo “Gold Over Love”, prosudite sami. Sličnosti su tu, Knopflerov glas je uvjerljivo dočaran od strane pjevača i gitarista Terencea Reisa, a i gitarski potezi su također tu negdje. “Walk of Life” je ubacila u štimung žurki, jedino se glavni riff na klavijaturama čuo kao da su zvučnike zabunom ostavili u nekoj od Ciboninih svlačionica. “Romeo and Juliet” bila je treća po redu, s povremenim čudnim zvučanjem bubnjeva (po subjektivnom mišljenju).
S vremenom se zvuk ipak ustabilio, i led između izvođača i publike je probijen. Glavna vrijednost ovog koncerta je što su muzičari Dire Straits Experience uspjeli evocirati kvalitetu i drčnost nekih manje poznatih pjesama Straitsa kao što su “Expresso Love”, “Once Upon a Time in West”, “The Man’s Too Strong” i “On Every Street”. Teško da će doći na dnevni red na nekom Knopflerovom koncertu, ali zaslužuju. “On Every Street” je osobni tihi favorit koncerta, pjesma s manje poznatog istoimenog albuma, na kojoj je posebno zablistao Terence Reis, a “Why Worry” je obogaćena vokalnim harmonijama. Publika se razgalila i na “Private Investigations”, atipičnu pop-rock pjesmu koja je ipak uspjela potaknuti publiku da je sluša. Regularni dio koncerta je zaključila “Sultans of Swing”, kontrolirano razuzdana prva uspješnica Marka Knopflera i Straitsa. Za bis su ostavljene “Money For Nothing” i “Theme From Local Hero”, nagrađene pljeskom okupljenih za svirku od 2 sata i petnaestak minuta.
Kao zaključak se možemo pozvati na onu – koliko para, toliko muzike. Ako je 2013. najjeftinija karta za Knopflera u Areni Zagreb koštala 270kn, onda se 250kn (odnosno 160 kuna early bird cijena) za Dire Straits Experience u Ciboni može činiti previše, tim više što je, uz najbolju namjeru, riječ o tribute bandu. Dire Straits Experience su svoj posao napravili korektno i pokazali su da nisu bezglavi imitatori. Fanovima Dire Straitsa je i to možda čisto dovoljno.
