Dino je ovaki, Dino je onaki…

    4396

    Ove godine klub Purgeraj, ciklus Big Baang koncerata, otvorio je svirkom Dine Dvornika i njegovog pratećeg benda nazvanog Four Funk. Mnogi su govorili ‘Dino je ovaki, Dino je onaki…‘ ali naš Dino zasigurno je ‘kralj hrvatskog funka’ kao što je to prekjučer najavljeno pred tristotinjak sretnika koji su se nalazili u prostoru blues & rock ‘n’ roll kluba u srcu zagrebačkog Ribnjaka.

    Tu titulu zaslužio je dugogodišnjim stvaralačkim radom, pa se tako od kraja osamdesetih do danas ‘nagomilalo’ sedam albuma i jedna kompilacija, mnoge diskografske nagrade, brojne uspješne suradnje, a i karizma koja prati ovog pjevača zasigurno je pridonijela u izgradnji njegovog jakog karaktera.

    U narednih mjesec dana očekuje se i njegov najnoviji album, zbog čega je već neko vrijeme u studiju, napomenuo je na koncertu sam akter. Nešto od novog materijala jučer nam je prezentirao na licu mjesta.

    Inače, zadnji puta sam ga slušao prilikom gostovanja Songkillersima kao predgrupa prošlogodišnjem koncertu pokojnog Jamesa Browna. Tada se Dino nije mogao sjetiti ‘zašto prave slona od njega…‘ moram priznati da sam se takvih ‘gubitaka koncentracije’ pribojavao i ovaj puta, ali sve je sređeno ‘digitalnim šalabahterom’ u njegovu uhu.

    Koncert je počeo sa četrdesetak minuta zakašnjenja, ali dobrim odabirom glazbene podloge to vrijeme je proletjelo u trenu. Kad je Dino izašao na pozornicu naglo se stvorila gužva jer su svi hrlili u prve redove kako bi vidjeli sada ne samo glazbenu već i televizijski zvijezdu. Počeo je bez previše okolišanja pjesmom “Misliš da sam blesav” na što je kompletna publika počela podrhtavati nošena funk ritmom.

    Nizao je pjesmu na pjesmu i to sve najveće hitove mahom s prvog mu istoimenog albuma – “Ja bih preživio”, “Ti si mi u mislima”, “Zašto praviš slona od mene” potom se našalio kako su to sve klasici iz vremena skidanja s Titove sise, misleći pritom na vrijeme nastanka tih pjesama koje datiraju s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina. Nastavio je s također velikim hitom, ali iz kasnijeg stvaralačkog razdoblja, “Điha điha.

    Muziku podržava

    To vrijeme iskoristio je kako bi nas upoznao s bendom koji ga je pratio, pa je tako hvalio gitaristu kojem je netom razmrsio kosu pokušavajući ga progurati bliže ljudima. Za vrijeme pjesme “Jače manijače” nastavio je s pohvalama publici i bendu te se tako zadržao na starom jazzisti koji svira saksofon prepričavajući nam anegdotu iz djetinjstva, dok je u pozadini laganim tempom svirala Pink Panter tema.

    Tako je zavirio u svoj treći po redu studijski album “Priroda i društvo” počastivši nas hitom “Gibajmo se” za čiji je uvod upotrijebio ‘napikavanje’ neke čudne verzije engleskog jezika koja mi je bila nepoznatog konteksta i samim time i prijevoda, ali glavno da je ritam. Tada je došlo vrijeme za “Nadahnuće“, novu pjesmu koja će se nalaziti na novom studijskom materijalu, a koju mu je nestrpljiva žena već objavila ili kako on kaže uvalila na internet.

    Cijelo vrijeme pozdravljao se s ljudima u prvom redu, a moram primijetiti da je većinu njih sačinjavao Ellin (kćer mu) razred ili joj sadašnje društvo. Sljedeća stvar koju nam je otpjevao bila je “Ljubav se zove tvojim imenom” na koju je nadovezao možda i najpoznatiju “Afriku” koju je započeo samo njemu svojstvenim ritmičnim mumljanjem, a završio ju je parodijski s Afrika-paprika.

    Da se prisjetimo “Kreativnog nereda” pobrinuo se s “Ella ee” i nešto manje poznatom “Stvorena za to“. Tako je u trenutku kada je završavao s “Baš sam ljut” počeo uvod “Ništa kontra Splita” za čije mu je uvodno rap nabrajanje pomogao netko iz prvog reda. Iza te pjesme postepeno prelazi u Ivčićevu “Večeras je naša fešta” da bi kulminirao početnim stihovima Hajdukove himne. Ne znam zašto Splićani prilikom sviranja u Zagrebu imaju taj ‘problem’, ali da bi izgladio stvar improvizirao je s ‘Dino – Dino – Dinamo – Dino’ te je sve na kraju završilo stihovima “…di si bija kad je grmilo, sivalo…”.

    Prije prvog odlaska s pozornice čuli smo još izvrsni “Žigolo” s albuma “Enfant Terrible” te “Imam rep” s kojim je i završio službeno druženje. Opravdao se s ‘ja san već stariji čovik pa bi mi godilo 15 minuta odmora‘ što mu naravno nitko nije mogao zamjeriti jer je iza sebe imao oko sat i pola urnebesno dobrog showa. Povratak na bis je sasvim nešto novo.

    Dino je dobrih desetak minuta improvizirao, nevezano za ijednu pjesmu, ritam proizašao iz njegove imaginarne funky radionice. Sve je to pratio prebiranjem po fenderu kojeg je za ovu prigodu posudio od gitariste. Potom nam je pokazao svoje veliko umijeće na klavijaturama, pa malo sjeo za bubanj udarati beat da bi na kraju završio na basu svirajući taktove “Superstition” velikog hita Steviea Wondera.

    Kad je naposljetku završio ‘one-man show’ slijedila je ponovljena, ali ovaj puta malo dorađena “Ti si mi u mislima” čiji je refren dobrano vukao na dub, dok je tekst promijenio u humoristični “…ti, ti si mi, u grudima/ ti, ti si mi u mislima/ još plivaš mi, u kilama…” sve to otpjevano bračkim izgovorom i naglaskom. Prije samog kraja uslijedila je još jednom “Ja bih preživio” nakon čega je došao kraj našem energičnom druženju, publika ga je još jednom refrenom pokušala dozvati ali uzaludno.

    Koncertom sam bio jako iznenađen, samim time i zadovoljan, ali jedan stih me blago iznenadio a glasi od prilike ovako “…ugrizi me za govno, pusti mi krv…” osim toga iznimno mi je drago da se Dino nakon duže diskografske stanke vraća novim albumom, koji prema dosad pokazanom ne bi trebao bili loš.

    0 Shares
    Muziku podržava