Timber Timbre u Kino Šiška: Cave dobiva nasljednike

Skupila se mala ekipa, četiri različita portala, jedan auto i zajedno smo krenuli prema ljubljanskoj Šiški da vidimo jedan zanimljiv kanadski bend koji je u naponu snage. Ime mu je Timber Timbre.

Tijekom svog masovnog preslušavanja glazbe, njih sam još odavno zapamtio, ali iskreno i malo zaboravio pa mi je sam koncert bio malo iznenađenje jer nisam znao što točno očekivati. Kako su i kolege bile djelomično iznenađene prezentiranim zvukom jer se bend mijenjao podosta tijekom godina, jasno je bilo da smo dobili još jedan vrlo dobar koncert i da je vrijedilo potegnuti do Ljubljane.

Koncert je otvorio Chris Cundy na svojem saksofonu. Moram priznati da me njegov izričaj poprilično iznervirao pa ga nisam uspio čuti više od svega nekoliko minuta. Ovakve free jazz akrobacije još su se jednom pokazale da nisu za mene jer Cundy je mnogo energije trošio na eksperimentiranje koje je meni više bušilo bubnjiće nego što sam mogao uživati. On je vrstan glazbenik, u to nema sumnje, ne bi inače surađivao sa svim tim velikanima s kojima je surađivao (između ostalog s Mobyjem, Lisom Hannigan, Bonniejem ‘Prince’ Billyjem…), što je u konačnici i pokazao tijekom nastupa zvijezda večeri kojima je s vremena na vrijeme ukrao show.

Točno prema satnici (koja je inače odlično bila predstavljena s pictogramima umjesto imena izvođača), na binu su stupili Timber Timbre. Već u samom početku bilo je jasno da je njihova glazba senzibilnija i da će koncert imati posebnu igru zvuka i svjetla u dočaravanju onog što nam bend želi predstaviti. S obzirom da je novi album nešto plesniji od ranijih, očekivao sam možda i više plesnijih ritmova, ali u konačnici mogu reći da je bilo baš kulerski s pravom atmosferičnom pričom koju je bend pumpao iz pjesme u pjesmu. U odnosu na koncert od prije par dana, kolege su mi rekle da je bend u konačnici preskočio dvije pjesme i jednu zamijenio te skratio ukupnu minutažu na nekih 75 minuta, što je bilo i sasvim dovoljno za uživanciju u prekrasnim tonovima koje nam je bend nudio.

Vrlo često sam imao dojam kao da gledam neki bend koji bi u dogledno vrijeme mogao zamijeniti Nicka Cavea i njegove The Bad Seeds jer pjevač ima sličnu boju glasa, a posebno interpretaciju nalik australskom majstoru. Za razliku od minimalizma u kojem se trenutno Cave nalazi, Timber Timbre ipak vuče utjecaje iz Caveove karijere od prije dekadu-dvije pa su pjesme djelovale bogatije, šarolikije i vrlo ekpresivno, iako je sve bio u nekom blues-goth-rock modu. Da skratim priču, bila je to moderna indie verzija Cavea.

Posebnu draž imale su izvedbe u kojima smo dobili progresivne završetke pjesama, kao i igre koje su razdrmale okupljene. Draž je davao i suport Cundyja koji je dolazio i odlazio sa scene tijekom dobrog dijela nastupa, dok nije pred kraj odlučio ostati i završiti koncert s Timberima. Centralno postavljen u odnosu na bend, njegov saksofon davao je dodatni impuls cijeloj priči, čime su pjesme dobile na dodatnoj jačini i ekspresiji. To je jednostavno bilo to. Iako kao predgrupa nije oduševio, Cundy kao peti član Timbera pokazao je svu svoju veličinu i sigurno je zaslužio jučerašnji honorar.

Iako u tjednu, koncert u Ljubljani okupio je dosta ljudi, a vjerujem da je dobrim dijelom kumovala i satnica u kojoj je glavni bend počeo u 21:15 (predizvođač sat vremena ranije), a sve je završilo do 22:30, čime smo u relativno normalno vrijeme stigli kućama, možda čak i prije nego da je isti koncert održan negdje u Zagrebu.

Timber Timbre definitivno je bend koji treba vidjeti uživo, mračni su i vrlo zaigrani, trenutno u naponu snage i nema im se što zamjeriti. Bila je to lijepa večer i jedan odličan provod.