Bjorkov stoner cirkus i u vašem gradu

    499

    Brant Bjork +special guest Sean Wheeler

    85Kn - 100Kn
    Datum i vrijeme: Četvrtak, 19.10.2017. @ 20:00
    Mjesto održavanja: Vintage Industrial Bar Zagreb , Savska ulica 160

    Teško je započeti izvještaj s koncerta Branta Bjorka bez da spomenem Kyuss. Bjork je bio u originalnoj postavi najutjecajnijeg stoner rock sastava devedesetih, sudjelujući u objavi prva tri albuma, od kojih je svaki ostao čvrsto utaban u pijesku Palm Deserta poput Armstrongovih stopala na mjesecu.

    Kalifornijska četvorka je kroz promjenjivu postavu do sredine desetljeća postavljala nove standarde za riffove stvorene u zelenoj izmaglici, a nakon svog raspada podala i cijeli sijaset izvrsnih nasljednika, od široj publici vrlo poznatih Queens of the Stone Agea do žanrovskih favorita Unide, Hermana, Mondo Generatora, Fu Manchua i drugih, da bi se (većina) na kraju našla u Kyuss Lives projektu, koji je pod pritiskom Josha Hommea postao Vista Chino.

    Brant Bjork, foto: Leonora Bedić
    foto: Leonora Bedić

    Potonji su i napunili Tvornicu Kulture u Zagrebu, a posljednih godina smo imali zadovoljstvo u raznih kontekstima vidjeti gotovo sve članove Kyussa u Hrvatskoj, dok je sinoć došao red i na njihovog bubnjara Branta Bjorka, ovoga puta u ulozi gitarista i vokalista vlastitog benda.

    Muziku podržava

    Bjork je došao na krilima dobrog solo albuma “Tao of the Devil”, skupa s punim bendom i gostom iz pustinjske scene, Seanom Wheelerom.

    U istom prostoru smo slušali Bjorkove bivše kolege Nicka Oliverija i Johna Garciju kojima su razlozi za dolazak bili dosta labavi, no aktualni album je ispao vrijedan koncerta u Zagrebu i materijal se ni u jednom trenutku nije činio samo odrađenim ili alibijem za turnejom.

    Budimo jasni, ne radi se o “Welcome to Sky Valley” niti bismo to očekivali, no cijeli set je počivao na Bjorkovim pjesmama iz raznih faza karijere, bez da se pojavila potreba za zazivanjem duha Kyussa.

    Brant Bjork, foto: Leonora Bedić

    Bjork i dalje nosi karakterističnu dugu kosu i bradu, no priznajem da izgleda starije nego kad sam ga zadnji puta vidio – šiltericu je zamijenio bandanom, sunčane naočale dioptrijskim, a s izuzetkom hiperaktivnog Wheelera koncert je na momente ličio više jam sessionu nego “žestokom” stoner koncertu, što je sigurno više pristajalo Bjorkovom opuštenijem stilu, prepisanom iz udžbenika velikog Jerryja Garcije.

    Pjesme su se prelijevale jedna u drugu, a produljeni, teški riffovi najviše su obilježile “Let the Truth be Known” i “Low Desert Punk” koje su bile i vrhunac nastupa, ako se izuzme cirkusantski nastup Seana Wheelera koji mu se priključio kao vokalist na pokojoj pjesmi.

    Unatoč ponekom grooveu viška, nastupu nije izostalo energije i poleta asociranih sa žanrom, naročito s “Humble Pie” i već spomenutim pustinjskim punkom, čiji početak je dovoljno koketirao s Kyussovim zvukom da su se neki okupljeni već ponadali nekoj poluobradi najranijih materijala.

    Srećom, to nije bilo potrebno. Brant Bjork je skupa s bendom i u manjoj mjeri Seanom Wheelerom pokazao najbolje od onog klasičnog stonera čiji temelji su udareni prije gotovo 30 godina u kalifornijskoj pustinji, bez Oliverijevog okolišanja u punk ili Hommeovih svježih avantura u svijet sintisajzera. Stoner na kojem smo odrasli, bez prilagodbi za 21. stoljeće.

    Muziku podržava
    Stisni