Bongzilla
Protekle dvije godine u klubu Močvara svjedočili smo nekolicini prilično dobrih svirki stoner-sludge-doom, ali i nešto eksperimentalnijih bendova.
Na prvo nam padaju na pamet Suma, Dopethrone, Today is the Day i Melvinsi, ali bilo je u ovom kultnom zagrebačkom mjestu pozamašan broj ugodnih večeri ovakvog žanrovskog opredijeljenja.
Bogat glazbeni program povodom 18. rođendana kluba i proslave punoljetnosti, između ostalog je zagrebačke stoneraše počastio s novim dolaskom američkog stoner/sludge benda Bongzilla koji su na istoj lokaciji zasvirali 2003. godine.
Prije nego što su ekstra teški, spori, bluesy riffovi krenuli kovitlati prostorom, bubnjar je na par sekundi preuzeo mikrofon i poželio sretan rođendan klubu i iskazao zadovoljstvo zbog povratka u naše krajeve nakog 14 dugih godina.
Četvorka inspirirana THC-om, legalizacijom marihuane i svetim dimom u dobroj je formi unatoč činjenici da preko desetljeća, točnije od legendarnog izdanja “Amerijuanican” nisu izbacili konkretni studijski materijal.
Kaotičnu ritam sekciju i žestoke riffove obgrlio je mračni vokal Muleboya koji je svojom pojavom bez ikakvog pretjerivanja podsjećao na kakvog gnoma koji izviruje iz prikrajka i urla kojekakve vradžbine inspirirane marihuanom.
Niski i spori tonovi imaju taj bluesy štimung koji se fino uklopio u live okruženju, iako je u par navrata bilo glasno, dozlaboga glasno, da sam uz sebe poželjela čepiće za uši. Crusty sludge i sabatovski utjecaj bio je u prvom planu, dok je vokal više pozadinski pojačavao atmosferu.
Preopušteni su oni da bi imali jednak efekt kao što ima primjerice Eyehategod, gdje vokal zvuči zaista ljuto, gnjevno i mučno, ali Muleboy je usprkos tome zvučao i više nego dovoljno zlokobno, intenzivno i oštro.
Vladala je opuštena vibra i osmijesi na licima su bili tu, iako je povremeno eksperimentalno ‘jammanje’ znalo stvoriti poneki trenutak zamora koji usprkos svemu nije predugo trajao.
Ono što također vrijedi istaknuti je činjenica da je sedam godina duga pauza očigledno dobro djelovala na uzbuđenje fanova benda i općenito ovog pravca, tako da je unatoč početku radnog tjedna, pristojna brojka znatiželjnika došla podržati ovaj nastup.
Iako smo očekivali da će kao Suma i Dopethrone, i Bongzilla odraditi set u trajanju od otprilike sat vremena, dečki su odlučili podijeliti svoju svirku u dva seta, između koje su uvrstili kraću, neočekivanu pauzu da zapale poneku biljčicu u blizini.
Naravno, tijekom cijele večeri konstantno su oni poticali i rulju da zapale. Po tom pitanju nećemo u detalje što se točno zbivalo, ali dalo se primjetiti da je u prvim redovima bilo i više nego pozitivno raspoloženje u zraku.
No sinoć smo otprilike znali što možemo očekivati od ove večeri koja je prouzročila da klub Močvara na kratko postane prava močvara s Juga. Kakva muzika, takva i atmosfera.
Strastveni, simultano dobroćudno/zloćudni i dosljedni u svojoj tematici, tko bi im na to išta zamjerio.