Apatija na Darkwood Dubu

    1920

    S novim studijskim materijalom dolazi i popratna turneja, pa tako nije bila ni iznimka s hvaljenim srpskim bendom Darkwood Dub koji su u srijedu, 20. svibnja preplavili zagrebački Boogaloo Club plesom, dobro uštimanim zvukom i pozitivnom energijom koja nekako nije uspijevala doprijeti do pomalo letargične publike.

    Posljednjih petnaest godina ovaj electro-dub bend oduševljava svojim eksperimentalnim i redovito inovativnim opusom, što je svakako našlo odjeka i u Hrvata, posebice prisjetimo li se posljednjeg nastupa u zagrebačkom klubu Aquarius 2005. godine.

    Četiri godine i jedan album kasnije vraćaju se u vruće predvečerje ljeta prema kojem ako je suditi, bit će pakleno.

    Muziku podržava

    Početak koncerta nije bio najavljen, osim vremena otvaranja kluba od kojeg je prošlo gotovo dva sata prije negoli je pjevač Dejan Vucetić -Vuča otpočeo s prvom pjesmom "Stvarnost", ujedno i prvom pjesmom novog studijskog albuma i uz prve melodične glasovne artikulacije, započeo je svoje ritualno gibanje kojem su, kao na set listi albuma, uslijedile nove pjesme "Ženeva" i "Dišem" koje su zbog svježine objavljivanja bile ponešto nepoznate 30+ publici, koja se doista uštogljeno i pasivno držala ispred pozornice s koje je energija išla tek u jednom ireverzibilnom smjeru, a tek prilikom izvedbe vjerojatno najznačajnije i najpoznatije pjesme koja je svojevrsna sinegdoha benda, "Elektropionir", s istoimenog albuma iz 1999. godine koji danas već poprima konture antologijskog izdanja.

    Očekivano je postignuto sa "Zapremninom tela" i "O pustinji" sa spomenutog albuma koji ove godine slavi desetu godišnjicu, a napokon je publika prilikom ovih izvedbi protegnula nožice i od dotadašnjeg dvokoraka koji je podsjećao na koreografiju penzionera na ljetnim terasama uz pratnju zvuka Miše Kovača osamdesetih, prešao u ritmično razgibavanje svih ekstremiteta. Očito je jadni Vuča na pozornici morao potrošiti litre znoja skačući kako bi isto dobio od publike pred sobom.

    Izmijenivši nove materijale sa starijim, bend je nešto više nakon sat vremena završio s "Reaktorom" (puni naziv: "Ispod reaktora") i ‘povukao’ se s pozornice na okrepu prirodnom izvorskom buteljiranom vodom, da bi na traženje prisutnih ponovno zakoračili na daske koje glazbu znače i nastavili s bisom otpočetim s "Baoabom", pjesmom s albuma "Život počinje u 30-oj" i u polusatnom nastavku napravili svojevrsnu sintezu cjelokupnog stvaralaštva koje je naprosto izbezumilo publiku koja je hvatala zrak, kako od pasjih vrućina, nedostatka vlage u zraku i kroničnog nedostatka kondicije što se nipošto nije moglo atribuirati odličnom Dejanu.

    Međutim, uza sve pokušaje, večer je prošla letargično i apatično, kao da je svima Sandman posuo pijesak po očima pa nije bilo sigurno radi li se o polusnu ili javi.

    foto: Ivica Marinović

    0 Shares
    Muziku podržava