Macy Gray
Dvije žene su 24 sata nakon Dana žena predstavile svoj opus. Iako im izričaj nije pretjerano sličan, zajedničko im je to što obje stavljaju određen naglasak na žensku samosvijest.
Tvornica je izgledala kao da su prodavali ulaznice za Arenu, i očekivali da do 9. ožujka Tvornica naraste na njenu veličinu.
Predizvođač večeri bila je hvaljena kantautorica Sara Renar. Naglasak je u njenom nastupu bio na sjajnom albumu “Tišina“, na kojem ima puno toga za čuti, ne samo tišinu između pjesama. Epski disonantni tonovi u “Gdje povlačiš crtu” zaintrigirali su prvih deset redova u prepunoj Tvornici, dok je dalji dio publike bio zabavljen komentiranjem situacije u Abesiniji. Njeni prijatelji Zdeslav Klarić na klavijaturama, looper i distorzija su obogatili premijerno izvedenu “Čuvaj svoje pjesme”. 
Sara je završila koncert radikalnom preradom klasika Šarla Akrobate “Ona se budi”, koja je pretvorena vokalni psihodelični feministički manifest: “Ona nema nikoga da joj kaže ti si svoja”. Šteta što nije svirala još dulje, tim više što je zvijezda večeri dio vremena izgledala kao da ne zna što bi sa sobom.
U 22:25 na scenu se popela Macy Gray. “Hoćete li plesati?” pitala je posjetitelje koji su glumili sardine zbog manjka prostora. Njen četveročlani prateći sastav (bubanj, bas, klavijature, saksofon/klavijature) bio je spreman pružiti vrhunsku podršku svojoj šefici, zvučali su kao pravi ‘profići’ koje bi svatko htio u svom bendu. “Why Didn’t You Call Me” je imala fini ‘groove’, a pohvale zaslužuje i učiteljica plesnih koraka od basista.
“Do Something” je nastavila s opakim ‘grooveom’. Zvuk se lijepo čuo, a publika je bila vrlo benevolentna prema Gray. “Došli smo iz različitih dijelova sad da vas čujemo kako vrištite” rekla je Macy i nastavila: “Nije fer da se mi predstavimo vama, a da mi ne znamo vaše ime”. Sličan je repertoar komunikacije s publikom imala već i u Lisinskom prije cca 8 godina.
“Caligula” je nastavila s rasplesavanjem publike, dok je obrada pjesme “Creep” iz repertoara Radioheada bacila okupljene u kolektivni sevdah. S albuma “Stripped” je predstavljena “Annabelle”, u kojoj su klavijaturisti dobili mnogo prostora za soliranje što su iskoristili za sviranje interesantnih pasaža. Intimno mi se činilo da se Gray kao izvođač ne osjeća najbolje i da jedva čeka da završi koncert i da može zaleći i odmoriti se.
Staro zlato “Sweet Baby” odsvirana je u reggae ritmu, a “Do Ya Think I’m Sexy” je živahnim discom opet rasplesala publiku. Regularni dio koncerta je završio nakon sat vremena, polusatni bis je počeo dugim bubnjarskim solom, a podsvjest ovog odvratnog kritičara je u tome vidjela natezanje dogovorene minutaže. Solo se pretvorio u pjevušenje “I Try” (s umetnutim dijelom iz “No Woman, No Cry”) i mahanje ručicama. Koncert je zaključen s “My Way”, poznatoj iz repertoara Franka Sinatre i Elvisa Presleya.
Nastup Macy Gray je bila pučka veselica u kojoj nisam puno uživao (Sara Renar je bila mnogo konkretnija u nastupu), ali brojni drugi oko mene jesu i bilo mi je drago da im je bilo lijepo. Odrekao sam se zlobe u korizmi pa neću više ništa reći.
