Sva je umjetnost subjektivna, pa tako i ona glazbena. Pjesme koje se nekima sviđaju, drugima mogu biti odbojne. Britanski pisac Tom Cox nedavno je putem Twittera napisao koje uvjete ispunjava dobra pjesma.
There is no concrete best song ever. The best song ever is an ever-shifting concept, coloured by weather, hope, disappointment and the moon.
— Tom Cox (@cox_tom) June 30, 2017
“Najbolja pjesma je nepredvidiva, oblikovana vremenom, nadom, razočaranjem i Mjesecom”, napisao je Cox, a onda su uslijedili prijedlozi koji bi uradak mogao zadovoljiti sve navedene kriterije.
Ekipa s Gizmodo.com postavila si je isto pitanje i navijajući za “Africu” grupe Toto u goste pozvala par znanstvenika ljubitelja glazbe kojima su postavili pitanje postoje li objektivna mjerila kako odrediti kako treba izgledati savršena pjesma.
“Najbolji način kako procijeniti pjesmu je uz pomoć ljudskih reakcija” – kaže neuroznanstvenik Daniel Glaser – “možemo skenirati razna područja u mozgu, izmjeriti razinu kemijskih spojeva, dopamina, ali promatranje kako i koliko lupkamo nogom ritam i promatranje mišića lica zaduženih za osmijeh jednako je učinkovito kao i bilo koja ‘znanstvena metoda'”.
Dobar znanstveni model po kojem bi se mogla opisati ili na umjetan način stvoriti dobra pjesma ne postoji, nastavlja Glaser i dodaje da odgovor na pitanje kako naš mozak doživljava glazbu treba potražiti u najranijoj životnoj dobi.
Amy Belfi, psihologinja sa Sveučilišta u New Yorku, pojasnila je pojam ‘glazbene anhedonije’ koji je suprotan od ‘glazbenog hedonizma’. Kao što postoje ljudi koji pjesme doživljavaju intenzivno i koje kod njih probude određene emocije i stanja, tako postoje ljudi koji za glazbu ne pokazuju apsolutno nikakav interes. Nije da je ne vole, da im je mrska, da im izaziva negativne reakcije, jednostavno je ‘ne kuže’.
“Izazov u psihologiji je, osobito kada je u pitanju glazba, činjenica da postoje različiti ukusi koji variraju. U jednom su istraživanju zamolili ispitanike da sami odaberu svoje omiljene pjesme i one koje ne vole, pa se pokazalo da pojam ‘glazba koja se dopada svima’ varira od osobe do osobe. Pogoditi ukus baš svakog pojedinca je gotovo nemoguće, da postoje objektivni kriteriji po kojima se može napraviti savršena pjesm netko bi već masno zarađivao na tome”, zaključuje Belfi.
Posljednji znanstvenik koji je odgovarao na pitanja o savršenoj pjesmi bio je psiholog i neuroznanstvenik David Poeppel:
“Pogledamo li presjek kroz različite žanrove – od klasike do rocka – uobičajena srednja vrijednost tempa je 120 otkucaja u minuti, što je brže od otkucaja srca, ali sporije od ljudskog govora. Gledamo li i svakog pojedinca posebno, njegovi se ukusi u glazbi mijenjaju s godinama. Pjesme koje ste čuli u pubertetu pamtite jako dobro i jako dugo, no ponekad se retrospektivno znate zapitati kako je moguće da mi se sviđala ta i ta stvar.”
Poeppelu su izravno postavili pitanje je li “Africa” grupe Toto iz 1982. najbolja pjesma svih vremena i dobili zanimljiv odgovor:
“Zapravo, pitate li druge glazbenike, reći će vam da je Toto naročito dobar i profinjen bend, Članovi su im sjajni i ugledni studijski glazbenici, a sve su pjesme slagali s velikim umijećem.”
