Ženski dream pop kvartet Warpaint vraća se nakon tri godine u Hrvatsku, ovaj put na premijerni zagrebački nastup, 12. srpnja u Tvornici kulture gdje će predstaviti aktualni album, prošlogodišnji “Heads Up”.
Bend je svoj put započeo u Los Angelesu i to na samo Valentinovo 2004. kada su prijateljice iz djetinjstva Emily Kokal i Theresa Wayman udružile snage sa sestrama Jenny Lee Lindberg i Shannyn Sossamon koje danas u bendu više nema.
“Theresa i ja znamo se od jedanaeste godine” – priča gitaristica/ pjevačica Emily Kokal o prijateljici s kojom dijeli puno više od instrumenta i vokalnih dužnosti – “odrasle smo u ruralnom dijelu Oregona, upoznale smo u školskom zboru, skupa smo se sa 18 godina odselile u New York, skupa smo proputovale Europu i jugoistočnu Aziju, skupa smo se prevezle preko cijelog SAD-a da bismo živjele u Los Angelesu.”
Nesuđena bubnjarica/pjevačica Sossamon u Los Angeles došla je iz Nevade kako bi započela filmsku karijeru, a ubrzo joj se pridružila mlađa sestra Jenny Lee Lindberg koja pjeva i svira bas. Kokal i Lindberg zbližile su se u jednom kafiću gdje je Sossamon radila kao DJ, a ubrzo je pao dogovor o osnutku benda. Godinu-dvije kasnije četiri su djevojke uzele instrumente u ruke i zasvirale, najčešće za svoju dušu.
“Svirka uvijek dolazi iz emocije, čini mi se da nam je svima takvo razmišljanje bili prirodno, glazba je katarzično iskustvo, izbacivanje nečega iz sebe” objašnjava Kokal. Baš je nekako u to vrijeme počela viđati se s Johnom Fruscianteom iz Red Hot Chili Peppersa. Za njega kaže da joj je pomogao u daljnjem glazbenom razvoju i ne samo to – miksao je njihov debitantski EP “Exquisite Corpse”. Emily se, pak, pojavila u spotu “Snow (Hey Oh)”, a i Josh Klinghoffer znao je zasvirati s djevojkama.
Kad je EP bio objavljen, Sossamon više nije bila u bendu, ljubav prema glumi bila je jača. “Legenda o vitezu”, “Pravila privlačnosti”, “40 dana bez komada” i “Propušten poziv” samo su neki od filmova u kojima je glumila, a mogli ste je vidjeti i u spotovima raznih glazbenika.
Bend je imao par kratkotrajnih zamjena, ali tek je dolaskom iskusne australske bubnjarice Stelle Mozgawe formirana koherentna jezgra. I još se jednom provuklo ime benda Red Hot Chili Peppers: s njom je davnih dana svirao Flea i preporučio joj selidbu u Los Angeles.
Za svega par mjeseci snimile su prvi album “The Fool” (2010.) i priča o njima krenula se širiti. Nije bilo bitno što je Kokal bila u vezi s Fruscianteom, nije bilo bitno što je pokojni glumac Heath Ledger bio fan benda, bitna je bila glazba četiriju fotogeničnih djevojaka koje znaju što rade. Nisu bile još jedan u nizu šablonski sklepanih all-girl pop bendova, glazba im nije bila namijenjena širokim masama i potrebno je nekoliko slušanja kako bi ‘sjela’.
Četiri godine nakon “The Fool” stigao je album “Warpaint”; njega je producirao Flood. Pitate li se tko je Flood, reći ćemo da se iza tog imena krije slavni Mark Ellis, producent koji od 1981. surađuje s creme de la creme glazbenog svijeta: New Order, Nick Cave, U2, Depeche Mode, Nine Inch Nails, PJ Harvey, Placebo, The Killers, Sigur Ros i mnogi drugi računali su na njegovo umijeće.
Između dva albuma smjestili su se nastupi na najvećim svjetskim festivalima; od kolovoza ove godine, spomenimo i to, na turneji po Sjevernoj Americi pratit će Depeche Mode, a u prosincu će ih australska turneja spojiti s Alt-J. Svoj su glazbeni credo podebljale i u filmskom/televizijskom svijetu, pjesme “Undertow” i “Elephants” svirale su u mnogim filmovima i serijama.
Mnogi će se složiti da su im nastupi najjači adut: uz izraženi retro osjećaj sklone su improvizaciji i različitim aranžmanima na pozornici, a same su priznale da kod odluka tko će što pjevati ili svirati – bacaju novčić. Neki strani kritičari opisuju ih kao ‘bend koji morate vidjeti uživo‘ zbog spontanih jammova, karizme, stava, fluidnih tranzicija; rekli bismo da malo koji bend ima takvu vrstu ‘kuženja’ na pozornici: smješak ovdje, namigivanje ondje, spontani smijeh s jedne, kimanje glavom s druge strane.
Desetak godina iskustva i zabava na pozornici je zagarantirana: “Mislim da je nama najvažnije uživati dok nastupamo i onda s tom energijom možemo ‘nahraniti’ sve koji su nas došli poslušati”, kaže Lindberg koja se nada da bi uskoro mogli objaviti i live kompilaciju jer, pojašnjava, “snimili smo praktički svaki koncert; možemo objaviti kad god poželimo”.
“Glazba je najbolji način komuniciranja. Snažnija je od bilo kojeg drugog utjecaja i može povezati sa silama koje ne možemo pojmiti. Nešto što je veće od nas samih; uz njezinu pomoć otkrila sam mnogo toga o sebi samoj”, zaključak je Emily Kokal.
