Posipamo se pepelom zbog plitkih očekivanja intervjua sa slatkim curicama iz E.N.I. s copy-paste odgovorima jer ono što smo dobili puka je suprotnost – kvalitetan elaborat i jasan uvid u eru ponajboljeg riječkog pop benda koji se prema nastupu s pokrićem i britkim jezikom pokazuje kao čedo riječkog rocka.
Pogledamo li na ‘best of’ kompilaciju, kako vi definirate tu eru i sam album kao kompilaciju vaših glazbenih deset godina?
Era o kojoj govorimo je naša čitava karijera, od danas pa unatrag 12 godina i bilo bi vrlo teško sve to strpati pod isti nazivnik, ali ako baš moram: kontinuirani rast i razvoj, s tendencijom da najbolje tek slijedi.
Koje je vaše osobno konkretno mjerilo (vašeg) uspjeha?
Broj bračnih ponuda. Al’, osim toga, najneposrednije mjerilo uvijek je direktan kontakt s publikom, reakcije ljudi, broj onih koji s nama pjevaju na koncertima, raznolikost publike kao i njihovih doživljaja naših pjesama.
Svi ostali kriteriji ne mogu se jednoznačno tumačiti – broj intervjua, rotacije pjesama, stanje na top listama, pogotovo broj prodanih albuma.
Kako doživljavate ovaj novi preporod riječke rock scene?
Riječka je scena vrlo aktivna sve ove godine, Let3 i Urban konstantno potvrđuju svoj status najboljih u kontekstu hrvatskog, a ne samo riječkog rocka, npr.
Ono što se dešava u posljednje vrijeme je zapravo konačno javno priznanje nekim novim mladim bendovima kao i ponovni, vrlo jak javan, medijski interes za starije bendove koji su obilježili riječku glazbenu povijest.
Za ovako uspješan preporod vjerojatno su zaslužni i globalni trendovi, rock je ponovno u modi, osim toga, institucija Riječkog rocka slavi 30 godina, a dugogodišnje krčkanje ideje o kompiliranju zvuka jednog vremena konačno je dobilo svoju stvarnu formu – Fox je napokon uobličio i izdao “Antologiju riječkog novog vala“, Dallas je objavio niz reizdanja i live albuma riječkih bendova, a uz pomoć velikog angažmana Vlade Simcicha Vave, Svid radija i Grada Rijeke realiziran je projekt ‘Rijeka zove’, serija koncerata povodom 30. godišnjice Ri Rocka.
Kad se već dotičem grada, moram reći da je grad Rijeka zaista mudro shvatio da je ova scena jedan od najprepoznatljivijih brendova grada i u skladu s time se prema njoj i odnosi.
Nalazite li se u njemu?
Mi jesmo pop bend, ali nas definitivno snažno određuje glazbeni vrt u kojem smo rasle.
Ne bih htjela zvučati patetično, ali zaista se osjeća neki poseban fluid među riječkim glazbenicima, svi se međusobno podržavaju, druže, navijaju jedni za druge, odlaze jedni drugima na koncerte, učlanjuju se u Facebook fan klubove jedni drugima. Takvu podršku osjećamo i mi, valjda nismo bez razloga dobile epitet miljenica riječke scene.
Osim toga, naša veza s rock scenom nije samo emotivna, već i vrlo konkretna – surađivale smo s Let3-om, trenutno je naš najbliži suradnik Vava, autor jednog od našeg najvećeg hita, pjesme “Oči su ti ocean”, ali i novog singla “Polaroid” i pjesme “Crna kutija” koja se također nalazi na ‘best of’-u. Darko, član našeg benda, svira u Morsu, novom najboljem i najhvaljenijem riječkom bendu, Mrle nam je puno pomogao u realizaciji omota za ‘best of’, izvršni supervizor naših albuma je Fox.
Smatrate li da su glazbene suradnje sa zvučnim imenima odredile tijek karijere benda?
Kao što sam rekla, sve te suradnje nisu se dogodile slučajno, bez određene želje i namjere, ne one da se prikrpamo zvučnim imenima već da zajednički stvorimo nešto novo i mislim da smo u tome bile prilično uspješne. Osim toga, kronično nam fali testosterona, pa ‘autsorsamo’…
Planirate li jedan potpuno samostalni album (bez prepjeva, vokalnih kolaboracija, i drugih tekstopisaca) koji bi bio apsolutno E.N.I.?
Čini mi se da ovo pitanje aludira na to da ovo do sada nije bilo apsolutno E.N.I., a meni je to isto kao da se Oliveru Dragojeviću predbaci da nije autentičan jer nije autor svojih pjesama ili Let3 nije apsolutno Let3 jer surađuje sa Severinom ili pjeva “Odvest ću te na vjenčanje”…
Ti prepjevi i suradnje dio su naše glazbene priče, nisu se dogodile slučajno, to je nešto što nas između ostalog čini prepoznatljivima.
Naravno, ako je pitanje hoćemo li se ponovno okušati i kao autorice, što više kreativno sudjelovati u novim pjesmama, svakako, ali ne isključivo zato jer patimo za nekom čistom kantautorskom formom.
Otkud želja za povezivanjem glazbe i politike (prisjetimo se predizbornih kampanja)?
Postoji razlog zbog kojeg smo prihvatile glazbeni angažman za potrebe zabavnog dijela predizborne kampanje određene stranke, a ne neke druge. Opet se vraćam na onaj vrt u kojem smo rasle… Ali, naš je angažman ipak bio isključivo u funkciji glazbenica, nikako političkih agitatora.
Otkud ideja za obradom prve pjesme o homoseksualnosti na ovim područjima (“Retko te viđam se devojkama”)?
Iskreno, početna ideja je bila da obradimo “Maljčiki”, ali smo preslušavajući “Paket aranžman” shvatile da je “Retko te viđam s djevojkama” još bolja fora, pjesma s kojom se možemo konkretnije poistovjetiti i poigrati.
Ne mislite li da je vašom obradom izgubila prvotni smisao?
Koji je to prvotni smisao, a koji sekundarni?! Ako smisao i je drugačiji, pjesma je zadovoljna što je nakon toliko godina dobila još jedan.
Vjerujete li da vaša glazba i tekstovi mogu utjecati na razbijanje ili barem smanjivanjem seksualnih predrasuda?
Voljela bih da da, ali mislim da je za uspješno razbijanje bilo kakve predrasude umjetnost samo jedan od alata, i to vrlo suptilan i sofisticiran. U životnom razdoblju u kojem netko uopće razumije glazbene poruke mnogo predrasuda već je usađeno odgojem, lošim obrazovnim sustavom, neinformiranošću, društvenom klimom, osobnim frustracijama.
No, s obzirom na naše formalno obrazovanje (tri od četiri smo profesorice), na neki način nam je i dužnost baviti se prosvjetiteljskim radom, koliko god on težak bio…
Planirate li slične nastupe poput navedenih politički orijentiranih ili one na Gay Prideu?
Rado ćemo se odazvati svim akcijama koje propagiraju ljudska, civilna prava i slobode, a političkim nastupima nismo niti se jesmo, niti se namjeravamo baviti.
Same ste spomenule u prošlom razgovoru kako je “Mara Pogibejčić” najbolja suradnja s nekim bendom. No, nakon toga Let3 objavljuju “Riječke pičke”. Tko su one po vama i jeste li i vi među njima?
To su osobe ženskog spola koje žive na području grada Rijeke ili su bar u Rijeci rođene, a možda tu spadaju i one priudate? Svakako da i mi spadamo u tu elitnu postrojbu.
Ima li kakvih pikanterija u vašem životu? Naprosto ništa o vama ne čujemo i ne čitamo u žutilu. Pa bar je Rijeka grad slobode, zabave i samim time skandala.
U Rijeci je jedino skandalozno to što se u centru grada otvaraju birtije s narodnjacima..
A što se tiče naših privatnih pikanterija, postoji jedan file koji zovemo ‘To se nije dogodilo’, ali to je sve što ću vam o tome reći.
Jeste li napokon našle dečke?
Ah da, to me i Zoran Predin pita u svakom razgovoru… Pa, kako koja. Al’ sad krećemo u novu potragu. Tražimo muškarce. I novu pjesmu.
Naposljetku, postoje li nekakvi planovi za samostalne karijere ili se pak namjeravate vratiti u studio zajedno kao bend u pohodu na novu glazbu?
Jedno ne isključuje drugo, dapače, vjerojatno bi paralelni projekti samo intenzivirali interes javnosti za obje karijere tako da ništa nije nemoguće. Vjerujem kako bi svaka od nas samostalno imala što za reći ili otpjevati.
Konkretan plan za sada se odnosi samo na realizaciju ‘best of’ koncerta kojeg planiramo u ožujku.
Čini mi se da se umjetnost rađa iz velike patnje samo kod pojedinaca, više različitih muka na okupu nije osobito poticajno za inspiraciju i entuzijazam, zato želim da nam 2009. bude vesela i uspješna, i poslovno i privatno, pa će biti i novih pjesama!
