Nije baš ‘istina ili izazov’, ali je ‘istina ili laž‘, naš treći po redu intervju na ovu tematiku kroz koji otkrivate svašta što niste znali o svom omiljenom bendu.

Nakon domaćih snaga, Let3-a i Ivana Dečaka iz Vatre, prešli smo na regiju i uživo uhvatili dečke iz Dubioza kolektiva koje smo izrešetali ozbiljno-neozbiljnim pitanjima.

A u međuvremenu dok se spremaju za veliki zagrebački koncert u Domu sportova, 17. studenog i izdavanje novoga albuma, za žrtve smo uzeli dvojicu iz ovog poznatog bosanskohercegovačkog kolektiva, Branu Jakubovića i Vedrana Mujagića.

Muziku podržava

Je li istina da nakon svakog koncerta radite after party u svojoj garderobi gdje se okupljaju fanovi, prijatelji. Imate li neku priču iz backstagea?

Brano Jakubović: Da, istina je da u zapozorju uvijek imamo mogućnost imati neku vrstu internog after partyja. Shvatili smo da kad tako odsviraš koncert ideš ravno u hotelsku sobu, pa od onog adrenalina koji te trese ne spavaš do ujutro. Zato smo odlučili raditi te zapozorne derneke, jer tada izbaciš adrenalin i imaš dodatnu količinu alkohola koja te unina i onda možeš spavati. A nemamo neke priče koje bismo sada mogli podijeliti. Ne zato što su tajne, nego jer se zbog unešenog alkohola, istih nikada ne sjećamo.

Vedran Mujagić: Dakle što se desi u zapozorju, ostaje u zapozorju.

Je li istina da ste završili u dokumentarcu u kojem se austrijska policija ružno ophodila prema vama?

Vedran: Točno, iako nije riječ o dokumentarcu. To je emisija na austrijskoj televiziji koja prati jedinicu autoput policije. Na kraju smo bezobrazno uspjeli reklamirati naš novi CD (smijeh). Može se naći i na YouTube-u.

Brano: Prije par godina krenuli smo na Sziget pa su nas zaustavili, znaš kako to već ide, normalno da nas prekontroliraju.

Vedran: Vide egzotične tablice, pa su nas zaustavili.

Brano: I onda kad su vidjeli da su gitare unutra, počeli su tražili zabranjene supstance. Ali su shvatili da smo mi ljudi koji imaju iskustva sa skrivanjem takvih stvari.

Vedran: Bili su vrlo raspoloženi da pretraže svu našu opremu, a kad su vidjeli koliko toga ima u kombiju odmah su odustali i rekli “vjerujemo vam na riječ”.

Je li istina da vam je sekiranje drugo zanimanje i što vas najviše na svijetu sekira?

Brano: Neistina je da je sekiranje najbitnija sporedna stvar na svijetu, jer je nogomet najbitnija sporedna stvar na svijetu, pa tako i kod nas.

Vedran: Tako je zabranjeno i kod nas da se sekiraš oko nogometa.

Brano: To pogotovo. Jer kad se već ovi reprezentativni igrači ne sekiraju, što ćemo se mi sekirati. Oni dobivaju honorar, a ne dobivamo mi.

Vedran: Mi smo imali sad taj test u subotu, u nesekiraciji vezanoj za igru reprezentacije BiH, popularnih zmajeva.

Brano: Kao i popularnih vatrenih. I oni imaju istu vrstu.

Vedran: Samo mi imamo teži test.

Brano: Ovom prilikom pozivam sve ljude u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini kojima je stalo do nogometa da se ne sikiraju jer to nema smisla. Nogomet je samo igra u kojoj 22 čovjeka ganjaju okruglu kožnu loptu.

Vedran: Ne ne, u kojoj 22 milionera ganjaju loptu.

Je li snimanje spota za “Himnu generacije” najmasovnije snimanje koje je Sarajevo ikad vidjelo?

Vedran: Djelomično istinit podatak. Na tom smo snimanju imali oko 400 ljudi koji su se volonterski odlučili odazvati na naš poziv i pomoći nam u tom snimanju. Ona sva silna masa ljudi koju vi vidite na svojim malim ekranima je zapravo kompjuterski generirana grafika koju smo mi dodali. Mislim da je najmasovnije snimanje bila scena iz filma “Savršen krug” Ademira Kenovića.

Brano: Još bih samo dodao da je spot “Himna generacije” spot s najmasovnijom animiranom scenom u Sarajevu.

Je li istina da nitko od vas ne zna napisati ljubavnu pjesmu?

Brano: To je istina. Ali isto tako je istina da imamo prijatelja među kolegama muzičarima koji vrlo dobro barataju ljubavnim tekstovima pa smo jednog od njih odlučili pozvati da bude gost na novom albumu. On je jako želio da i mi konačno snimimo jednu ljubavnu pjesmu. Radi se o Dini Šaranu. On piše te neke šatro ljubavne pjesme, a u stvari ti ga zavuče kad se najmanje nadaš. Jedna takva završila je i na našem CD-u.

Vedran: Nakon sljedećeg albuma bit će samo djelomično točno da Dubioza nema niti jednu ljubavnu pjesmu.

Prije nastupa u svakoj stranoj zemlji priča se da vam je intro čitanje s papirića na jeziku te zemlje u kojoj svirate. Ako je to istina, kakav to utisak ostavlja na publiku?

Vedran: To nije istina. Intro nije čitanje s papirića, već je intro snimljeni Google translate glas na jeziku zemlje u kojoj nastupamo.

Brano: A reakcije, pa pošto Google translate ovih par velikih jezika radi kako treba, a ove sve male jezike taj algoritam nije baš počastio, tako je uglavnom to na granici mentalno retardiranog teksta i upravo takve reakcije i dobivamo.

Vedran: To možete svi testirati, samo ukucajte Google translate na hrvatskom i pritisnite zvučnik pa ćete čuti kako zvuči.

Brano: Naš jezik je još gori zato jer u stvari zvuči kao ovi najmanji jezici, totalno robotizirano, pa nećete ništa čuti osim nekog R2-D2-a koji govori nešto nerazumljivo. Tako zvuče naši jezici na Google translate.

Priča se da vas je Stanković prvi puta odbio za gostovanje u emisiji. Je li to istina ili laž?

Brano: To je istina, zato što je tada već imao programsku shemu, već je imao goste raspoređene, pa smo onda ubačeni u prvi mogući termin kad se moglo.

Je li istina da su vas zvali da svirate za stranku Radikalne desnice i nudili vam razne pozicije u politici.

Brano: To je djelomično istina. Da, zvali su nas i to u Hrvatskoj. Kako se zvala ona stranka?

Vedran: Nećemo ih reklamirati, ali jedna od najdesnijih mogućih stranaka i to je nama bilo potpuno bizarno. Jesu li oni uopće slušali pjesme Dubioza kolektiva. Kako se taj kuršlus u mozgu desio nekome, da netko na nekom odboru foruma mladih kaže “ovo je odlična ideja”.

Brano: S obzirom da su nam nudili pozicije, mi smo naravno taj poziv prihvatili.

Vedran: I sada smo čelnici jedne od udruga hrvatske radikalne desnice.

Brano: Bit će ti skinuta ploča s tvoje ulice i zamijenjena nekom drugom. Samo da znaš. To je ono čime se mi bavimo.

Na Glastonburyju ste nastupili čak dva puta u jednom danu. Je li istina da ste se družili s Kanyeom Westom?

Vedran: To je potpuna laž.

Brano: To je neistina.

Vedran: Ali istina je da smo svirali dva puta na Glastonburyju u jednom danu.

Brano: I istina je da se Kanye West družio s nama, a ne mi s njim.

Jeste li još nekoga upoznali tamo od facera?

Brano: Od facera nismo nikoga upoznali. Nemaš tamo vremena. Tamo smo se borili s jednim stage menadžerom koji nam nije dao da koristimo svoju opremu. Mi uvijek nosimo svu opremu sa sobom i na njoj smo navikli svirati jer preferiramo sviranje na vlastitoj opremi. To su bili neki nadrkani Englezi, koji su sad vidjeli nas Bosance i sad će oni tu nekakvu opremu iznositi. Nešto su se protivili pa je došlo do cjelodnevnog sukoba s tim ljudima iz produkcije, a u stvari je to doprinijelo boljem izvođenju koncerta jer smo bili dodatno iznervirani i time potaknuti da koncert prođe što je bolje moguće. I koncert je prošao odlično.

Vedran: Mi smo praktički zatvorili festival.

Brano: Imali smo super termin na tom Shangri-la stageu koji je u stvari bio posljednji koncert tako da su se na tom stageu u principu skupili svi koji su taj dan bili u gostima.

Nastupali ste kao gosti prije Faith No More. Jeste li se i sami uvjerili u činjenicu da Mike Patton zaista ima vokalni raspon od šest oktava?

Brano: To je istina, nismo se morali uvjeravati jer smo to znali od ranije. Mjerenje oktava nije baš sport kojim se bavimo, ali to nam je svima jedan od rijetkih bendova oko kojeg imamo konsenzus da nam je jedan od omiljenih. Tako da nam je bila čast otvoriti ta dva koncerta za njih. Pogotovo u Hamburgu, tijekom njihovog koncerta kada nas je Mike Patton hvalio nekoliko minuta pred publikom.

Vedran: A mi se crvenili dolje u publici.

Brano: Jedan od rijetkih trenutaka kada sam zaplakao. Zaplakao sam kada mi se dijete rodilo i kada me Mike Patton pohvalio u Hamburgu.

Vidjela sam vam i zajedničku fotku na njihovom Facebooku

Brano: Tu nisam plakao, tu sam samo trepnuo slučajno od blica. Plakao sam kad me babo jednom prebio.

Na mjesto novog gitariste došao je Jernej, koji je bio u Psihopatima, a kasnije i basist Lollobrigide. Je li istina da se treba proći nekakva inicijacija da se pristupi vašem kolektivu?

Vedran: Istina. Moraš osnovati jedan slovenski bend i moraš svirati bas u jednom hrvatskom bendu da bi mogao svirati u Dubioza kolektivu. Kad dođeš u Bosnu na finalnu inicijaciju, moraš pokazati svoje sposobnosti u pravljenju roštilja tako što napraviš roštilj pa istreseš žar na pod i hodaš dvije minute po tome. A pritom moraš svirati solo od Guns N’ Roses, “Sweet Child O’ Mine”. Kad prođe taj test onda svaka ti čast, primljen si.

Jesu li vaše video najave pred svaki koncert snimljene u komadu? Je li vam inspiracija tako luda da u komadu sve snimite?

Vedran: Snimi se iz jedno 40. puta jer ne mogu svi zapamtiti tekst, pa se to ponavlja dok se ne uskladi kako treba.

Brano: Nikad nije prvi take. Najčešće je 101. take.

I za kraj, je li istina da novi album 100% objavljujete ove jeseni i možete li nam dati neki ‘preview’?

Vedran: Možemo ti dati neekskluzivnu informaciju oko naziva albuma. Već si jednu informaciju dobila i to prva, da će se na tom albumu naći pjesma s Dinom Šaranom. A druga je da će se album zvati “Pjesmice za djecu i odrasle” i jest, istina je, izaći će početkom studenog. Totalna istina.

0 Shares
Muziku podržava