Svaki put, ali baš svaki put kad nas zauvijek napusti glazbenik kojeg smo voljeli, osjećamo kao da nam je otkinut komad duše. Spoznaju da je otišao netko tko nam je značio, netko čija nas je glazba pomogla izgraditi i netko koga smo, iako ga nismo poznavali, osjećali kao nekoga svojeg može nam pokvariti moderni folklor opsesivnog pisanja ‘R.I.P.’ po društvenim mrežama koji se već odavno pretvorio u neukus, ta inflacija emocija nažalost često preplavi i one prave, istinske.

Kada su smrti glazbenika u pitanju, prošla, 2016. godina, bila je posebno okrutna. U njoj su ovu našu zemaljsku stvarnost zauvijek napustili Leonard Cohen, David Bowie, Prince, George Michael, Glenn Frey… i bila je to jedna stravična godina, usporediva s razdobljem 1970./1971. kada su u periodu od samo jedanaest mjeseci otišli Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison i Louis Armstrong. Najgore je, naravno, kada ode glazbenik u naponu snage, onaj koji je mogao još toliko pružiti, onaj koji ni izdaleka nije dao sve što je mogao i trebao.

Godina koja polako primiče kraju također nije bila blaga prema glazbenicima, u njoj su nas napustili neki glazbeni velikani, ali i neki manje poznati muzičari koji su svejedno u određenim krugovima bili važni i utjecajni.

Muziku podržava

Jedan od najvećih koji su otišli u 2017. je Chuck Berry, rock and roll ikona, glazbenik koji je svojim djelovanjem utro put bezbrojnim muzičarima koji su došli kasnije, čovjek za kojega je John Lennon jednom prilikom izjavio – ‘Ako bi trebalo smisliti drugo ime za rock and roll, to ime bi moglo biti Chuck Berry’. Često ga se proglašava najutjecajnijim rock glazbenikom uopće, onim bez kojega moderna glazba ne bi zvučala onako kako zvuči, onim koji je udario temelje za mnogošto. U bogatoj karijeri je objavio dvadeset i osam studijskih i desetak live albuma te more singlova. Umro je u devedesetoj godini, a posljednjih dvadesetak se bio povukao iz glazbenog života.

U svibnju je svijet osupnula vijest da je samoubojstvo počinio Chris Cornell, pjevač i glavni autor grunge ikona Soundgarden i, kasnije, supergrupe Audioslave. Cornell je također osnovao i Temple of the Dog, bend koji je činio sami početak prvog grunge vala i čiji jedini album u ono vrijeme nije bio nešto posebno prepoznat, ali danas ga se smatra grunge lektirom. Cornellov odlazak zaista jest odlazak velikana, a mnogi su primijetili kako prvoborci grungea odlaze sve brže i kako je nekoć važan glazbeni pravac, onaj kojem se tepalo da je spasio rock glazbu, ostao na svega nekoliko živih i aktivnih figura.

Kao jako loša i iznimno tužna šala djelovala je vijest koja je stigla dva mjeseca nakon Cornellove smrti. 20. srpnja, na dan kada bi Cornell proslavio 53 rođendan, objesio se njegov veliki prijatelj Chester Bennington. On je bio najpoznatiji kao vokal nu-metal senzacije Linkin Park, a od 2013. je u Stone Temple Pilots bio zamijenio Scotta Weilanda pa je to još jedna poveznica s preokletstvom grungea. Dosta se nagađalo o tome je li datum smrti namjeran ili ne, a jednoznačnog odgovora nema, no psiholozi kažu da obljetnice i rođendani osoba kojih nema mogu biti strašno traumatične za preživjele i da mogu biti okidač kod emocionalno nestabilnih. Ove dvije smrti će u povijesti ostati upamćene kao povezane, kao jedna koja je itekako utjecala na drugu, odlazak dva sjajna glazbenika koji su itekako imali još toga dati svijetu.

Da je riječ o godini u kojoj odlaze velikani potvrdila je i neočekivana smrt velikog Toma Pettyja, jednog od najvažnijih američkih kantautora, glazbenika čija će se prava važnost i značaj tek otkriti u godinama koje slijede. Najpoznatiji je bio po radu sa svojim bendom Tom Petty and the Heartbreakers, svirao je i u supergrupi Traveling Wilburys koju su, osim njega, činili Bob Dylan, Roy Oribson, George Harrison i Jeff Lynne, a značajna je i njegova samostalna karijera. Njegov glazbeni pečat je neizbrisiv.

U red najvećih pripada i Fats Domino, glazbenik koji je također utjecao na razvoj modernog rock and rolla, a koji je u karijeri ostvario više desetaka velikih hitova koji su poharali top-ljetvice. “Bluebery Hill”, “Ain’t It a Shame” i “Blue Monday” samo su neki od njih, a zahvaljujući njima postao je jedna od najvećih zvijezda rane ere rocka. Bio je majstor pjevanja dionica bez teksta, mogao je napraviti hit samo pjevajući slogove ‘la-la’ ili ‘vu-vu’.

Na domaćoj je sceni šokantna bila vijest o odlasku divnog Ante Perkovića. Ovaj fantastičan novinar, genijalan pisac i strastveni glazbenik napustio nas je puno prerano, u 44. godini, a njegove glazbena ostvarenja, što pod vlastitim imenom, što s bendom Djeca, i dalje svijetle kao rijedak primjer originalnosti, nepretencioznosti i finog, izbrušenog talenta.

Otišli su u ovoj godini i šansonijer Zvonko Špišić, autor mjuzikla Vlado Štefančić, a napustili su nas i Greg Allman, pjevač Allman Brothers pa reper Prodigy iz hip-hop skupine Mobb Deep, Malcolm Young iz AC/DC te mladi glazbenik Lil Peep, momak na početku karijere koji je jako mnogo obećavao…

Bilo bi ustvari nemoguće pobrojati sve važne i značajne glazbenike koji su nas napustili ove godine, a najtužnija je stvar što je, neminovno, riječ o popisu koji se stalno nadopunjava. Samo se nadamo da do kraja godine neće biti nekih groznih iznenađenja te vrste i da će ovogodišnji Božić, za razliku od lanjskog, proteći u miru.

394 Shares
Muziku podržava